|KOLUMNU PIŠE: Željka Bonacin
Sredina je prosinca, vrijeme kad nas sa svih strana bombardiraju reklame, pozivi za kupnju, za bjesomučno trošenje. Živimo u svijetu u kojem je kupovanje postalo opsesija, kao da smo uhvaćeni u nekakav žrvanj koji se neprestano okreće i poziva “kupuj, samo kupuj, nema zaustavljanja”. Kao da neka nezaustavljiva sila ljude primorava da kupuju stvari koje im ne trebaju novcem kojeg ni nemaju, ali o tome će mislit poslije, neće sad. Kad je bal, nek` je maskenbal. To je postalo toliko uobičajeno. Trgovine prepune ljudi guraju prepuna kolica, strka, gužva na parkingu da je sve teže pronaći one koji se ne odazivaju tom gotovo mobilizacijskom pozivu pohađanja trgovačkih centara i kupovanju hrpe bespotrebnih stvari s kojima poslije ne znaju što bi. Je li ta predblagdanska groznica kupovanja postala neki nadomjestak ispraznosti, nedostatku mašte, nemanjem samopouzdanja, željom da zadivimo druge ljude, možda nekim strahom da ne budemo drugačiji od ostalih? Ako se ne budemo ponašali po istom obrascu kao potoci ljudi što se slijevaju u trgovačke centre, možda nećemo biti jednako vrijedni kao ostali?! Onda se kupuje i kupuje, stvara iluzija blagostanja, nerealan svijet iz američkih filmova. Kupuju se nove kuglice za jelku, vjenčići, kojekakve drangulije, iako svi to imaju od lani, preklani ili još otprije. Lani sam čitala članak u jednim lokalnim novinama gdje se mladi bračni par hvali svojim ukrašenim stanom (u kičastom američkom stilu) i kažu da svake godine mijenjaju ukrase, čak i namještaj (?!), da bi uvijek imali drugačiji styling za Božić. Nisu naveli što rade sa prošlogodišnjim ukrasima (?): bacaju sve u smeće ili podijele, ali dobro, shvatili smo priču: ima se, može se… A ja ću opet na svoju jelku povješati stare kuglice, one staklene, neke stare i trideset godina, i stavljat ću ih dok se ne razbiju. U kartonskoj kutiji na vrhu ormara čekaju me svake godine Božićni ukrasi u kojima su utkane godine Božića, čekaju kao vjerni i dragi podsjetnici na sve prošle Božiće kad su svojim svjetlucanjem donosili čaroliju blagdana u jednom malom, običnom stanu.