NZJZ: Ljetne opasnosti

Must Read
I.R.https://dugopolje.org
Najnovije vijesti, zanimljivosti i događanja iz općine Dugopolje, Hrvatske i svijeta

Ljeti se često previše opustimo i zaboravimo na moguće opasnosti uzrokovane boravkom na otvorenim prostorima, u prirodi ili na moru, kao i na „ljetne aktivnosti“ insekata, gmazova i pojedinih morskih stanovnika. Zato je važno biti na oprezu, osobito ako ste na odmoru s djecom, jer ih njihova urođena znatiželja često dovede u neprilike. Informirajte se i saznajete koji Vam postupci i savjeti mogu pomoći da očuvate zdravlje.

UGRIZ CRNE UDOVICE

Crna udovica (lat. latrodectus tredecimguttatus) najotrovniji je pauk u Europi. Unatoč tome što njezin otrov nije smrtonosan i što grize isključivo u samoobrani, sam spomen njezina imena izaziva nelagodu i strah. U našim krajevima (Istra, Dalmacija, primorje, otoci) nalazimo je u prirodi od sredine lipnja do rane jeseni. Kad zahladi, ugiba, ali prije toga ostavlja brojna jajašca na zaklonjenim mjestima tzv. kokone iz kojih izlaze mladi pauci. Pauci su prepoznatljivi po okruglom smeđe-crnom tijelu s pjegama (obično ih ima 13) čija boja varira od žutonarančaste do crvene (ovisno o zrelosti pauka). Pauk ima dvije otrovne žlijezde, koje se stisnu pri ugrizu i izluče otrov u izvodne kanale. Toksin je crne udovice neurotropan, a potiče otpuštanje različitih neuroprijenosnika s posljedičnom prekomjernom stimulacijom neuromišićnih spojnica.

Ugriz pauka uglavnom je bezbolan i prođe gotovo neprimjetno, tako da većina osoba misli kako su se pri boravku u prirodi ili tijekom rada u polju uboli na trn ili neku travu. Na mjestu ugriza, nakon početnog crvenila, javlja se blijedi areal površine do 5 cm, a samo ponekad lokalizirani ili generalizirani osip. Desetak minuta nakon ugriza počinje bol u regionalnim limfnim čvorovima, a potom se bol širi u križa, trbuh, leđa, bedra i potkoljenice. Bol postaje sve jača, javljaju se grčevi mišića, koža postaje znojna i preosjetljiva na dodir, javljaju se napadi razdražljivosti i bolesnik počinje osjećati smrtni strah. Većina bolesnika nije u stanju stajati na nogama, pa obično nemirno leže, a oni koji su na nogama drhte cijelim tijelom. Lice ima specifičan izgled koje karakterizira zacrvenjeno i znojem orošeno lice s iskrivljenom bolnom grimasom, uz proširene ili sužene zjenice, vjeđe su otečene, a javljaju se slinjenje i suzenje. Tipičan je i nagli porast krvnog tlaka, ubrzano, površno i nepravilno disanje, kao i ubrzan rad srca. Većina bolesnika ima mučninu i/ili povraća, te osjeća pritisak u prsnom košu. Psihički simptomi variraju, mogu se javiti  različite vizualne smetnje, zatim delirij, halucinacije, anksioznost i nesanica. Simptomi uglavnom traju 48-72 sata, nakon čega se povlače, dok je za potpun oporavak od ugriza katkad potrebno i više tjedana.

Smrtnost je manja od 3%, veći rizik od razvijanja komplikacija imaju mala djeca i starije osobe, te srčani bolesnici.

Prve pomoći zapravo nema, potrebno je odmah zatražiti liječničku pomoć. Mjesto ugriza se lokalno zbrine te je potrebno provjeriti cijepljenje protiv tetanusa. U liječenju se primjenjuju lijekovi protiv bolova i protiv grčenja mišića, te kalcijev glukonat. O primjeni specifičnoga antilatrodektičkog seruma odlučuje liječnik, ovisno o mogućim kontraindikacijama.

Preventivno bi trebalo izbjegavati mjesta na kojima prebiva crna udovica, o čemu se možemo informirati kod domicilnog stanovništva.

UBOD INSEKTA

Unatoč tome što postoji više od milijun vrsta insekata, alergijske reakcije na ubod insekta u našim se krajevima najčešće javljaju nakon uboda pčela, bumbara, osa, stršljena i mrava. Kod uboda pčele u ranici ostaje žalac s mjehurićem otrova iz zatka, koji je potrebno što prije ukloniti. Za razliku od pčela i bumbara koji napadaju samo kad su uznemireni, stršljeni i ose izrazito su agresivni insekti, ne ostavljaju žalac i mogu ubosti nekoliko puta. Otrov stršljena i osa toksičniji je i alergijske reakcije na njihov ubod obično su teže i ozbiljnije naravi. Alergijske reakcije na ubod mrava znatno su rjeđe.

U kliničkoj slici na mjestu uboda u početku dominira crvenilo, oteklina i bol, koji nastaju kao rezultat djelovanja otrova. U određenom broju slučajeva javlja se sustavna alergijska reakcija koja se u prvom stupnju očituje kao urtikarija (koprivnjača). U drugom stupnju slijedi je pojava općih simptoma poput glavobolje, mučnine, povraćanja, proljeva i/ili nesvjestice. Treći stupanj karakteriziraju teži simptomi kao što su problemi s disanjem, bol u prsima, otežano gutanje i poremećaji svijesti. Četvrti, ujedno i  najteži stupanj, očituje se potpunim kolabiranjem, uz gubitak svijesti, pad krvnog tlaka, modru boju kože i sluznica te nemogućnost zadržavanja mokraće i stolice. Bitno je znati kako se alergijske reakcije mogu javiti odmah nakon prvog uboda, međutim, češće su u osoba koje su već prije doživjele 2-3 uboda (npr. kod pčelara).

Ako je reakcija na ubod insekta lokalizirana, potrebno je staviti hladni oblog na mjesto uboda, ali ako se oteklina i crvenilo nastave povećavati, potrebno je zatražiti pomoć liječnika koji najčešće propisuje kortikosteroidnu kremu i/ili antihistaminske lijekove.
U slučaju sustavne alergijske reakcije (anafilaktičkog šoka) potrebno je što hitnije zatražiti liječničku pomoć. Osim primjene adrenalina, antihistaminskih i kortikosterodinih lijekova, osobe s anafilaktičkom reakcijom potrebno je hospitalizirati, jednako kao i sve osobe koje su prethodno doživjele sustavnu alergijsku reakciju na ubod insekta, angioedem (oteklina mekih tkiva, osobito usnica, vjeđa ili sluznice usne šupljine) ili bronhospazam (otežano disanje).

Sve osobe koje su već doživjele anafilaktičku reakciju na ubod insekta sa sobom trebaju nositi pribor za samopomoć (adrenalin koji se primjenjuje autoinjektorom, tablete antishistaminika i eventualno kortikosteroida), te što prije potražiti liječničku pomoć.

U cilju prevencije uboda potrebno je provesti neke opće mjere:
–    ne hodati bosonog;
–    izbjegavati odjeću jarkih boja i jake parfeme (jer privlače insekte);
–    izbjegavati brze pokrete poput mahanja rukama u blizini insekata (potiču agresivnost insekata);
–     ne jesti na otvorenom  hranu jakog mirisa (slatko voće, salama i sl.);
–    pripaziti dok se piju sokovi intenzivnog mirisa ili boje (insekti često upadnu u čašu);
–    držati zatvorenima kante za smeće;
–    na prozore staviti mreže kako bismo spriječili ulazak insekata, te
–    prilikom boravka u prirodi koristiti se repelentima (sredstava koja odbijaju insekte).

UGRIZ ZMIJE

U našim su krajevima otrovne dvije vrste zmija: poskok (lat. Vipera ammodytes) i riđovka (lat. Vipera berus). Obje zmije karakterizira trokutasti oblik glave, uske eliptične oči, tijelo koje je kraće i zdepastije u odnosu na neotrovne zmije, kao i tamna vijugava linija koja se proteže od glave sve do vrha repa (tzv. Kainov znak). Međutim, poskok ima još i karakterističan roščić na vrhu nosa, te se specifično kreće.

Na mjestu ugriza obično se primjećuju dvije ubodne ranice od zmijskih zuba, udaljene 6-8 mm, iako katkad može biti i samo jedna ranica ili pak ogrebotina. Unutar nekoliko minuta, a u nekim slučajevima i nakon nekoliko sati na mjestu ugriza javljaju se oteklina, bol (oštri, sijevajući), potkožna krvarenja ili čak mjehurići ispunjeni krvavim sadržajem. Neposredno nakon ugriza kod ugrizenih se javljaju i opći simptomi: glavobolja, vrtoglavica, nesvjestica, mučnina i povraćanje, a nakon nekog vremena oteknu i regionalni limfni čvorovi. U slučajevima šoka (koji je najčešće i glavni uzrok smrti) dolazi do pada krvnog tlaka, ubrzanog rada srca, koža je orošena znojem, hladna i blijeda, te može nastupiti zatajenje disanja.

Neovisno o tome je li riječ o ugrizu neotrovne ili otrovne zmije potrebno je zatražiti liječničku pomoć. Ako ste sigurni da je zmija neotrovna, isperite ranu vodom, stavite sterilnu gazu i zavoj, te se javite liječniku koji će provjeriti ugriz i omogućiti cijepljenje protiv tetanusa.  Ako se radi o ugrizu otrovnice, ugrizeni treba strogo mirovati, ugrizeni dio tijela treba imobilizirati, ranu je potrebno prekriti sterilnom gazom. Iznad ugrizne rane (5-10 cm) treba podvezati ekstremitet, najbolje elastičnim zavojem, stiskom koji bi trebao spriječiti venski i limfni protok (kako bi se spriječilo širenje otrova), međutim ne i arterijski. Ne preporučuje se isisavanje otrova ili bilo kakvi drugi postupci poput stavljanja leda, trava ili masti, zarezivanja ili paljenja rane i sl. Ugrizenog je što prije potrebno transportirati u zdravstvenu ustanovu. Protuotrov se daje isključivo u zdravstvenim ustanovama, jer je njegovo davanje rizično.

Prevencija ugriza:
–    ako primijetite zmiju, ne približavajte joj se i ne dirajte je, čak ni ako je mrtva;
–    nosite prikladnu obuću;
–    hodajte uhodanim stazama;
–    budite posebno oprezni ako hodate po stijenama i kamenjaru.

UBOD MEDUZE

Meduze spadaju u red žarnjaka, a u Jadranu živi nekoliko vrsta otrovnih meduza od kojih su napoznatiji uhati klobuk (lat. Aurelia aurita), morska mjesečina (lat. Pelagia noctiluca) i morsko pluće (lat. Rhizostoma pulmo). Meduze su želatinozna stvorenja, građena uglavnom od vode, koja nemaju dobru kontrolu vlastitog kretanja, pa uglavnom plutaju nošena morskim strujama. Meduze imaju duge lovke („krakove“) sa žarnim stanicama koje luče otrovni sadržaj. Dodirnu li se, dolazi do izbacivanja žarne niti (poput harpuna) koja ubada tkivo koje ju je dodirnulo i prenosi otrov. Većina uboda događa se slučajnim kontaktom s meduzama tijekom plivanja. Otrov iz lovki meduza kod čovjeka izaziva prodoran bol sličan bolu opekline, zatim crvenilo/osip kože, oteklinu i pojavu mjehurića.

Osip je obično ograničen na područje kože koje je bilo u kontaktu s meduzom. Ubod je vidljiv od nekoliko dana do nekoliko tjedana, a mogu se razviti i sekundarne infekcije ozljede kao i promjene poput ekcema praćene jakim svrbežom, te krasta i promjena boje kože (smanjena ili pojačana pigmentacija). Nakon uboda bitno je ostati miran (koliko i ako je to moguće) te ne trljati mjesto uboda, jer se time otrov dodatno utrlja u tkivo. Mjesto uboda treba isprati morskom vodom (nikako slatkom jer pojačava osjet bola!), a lovke se mogu pokušati odstraniti pincetom (ne prstima!). Mjesto je uboda dobro isprati octom ili alkoholom (blokiraju „neeksplodirane“ žarnice). Postoje lijekovi, kreme i masti koji smanjuju upalu i svrbež (kortikosteroidni i antihistaminski preparati). Međutim, njima se nije dopušteno koristiti bez liječničke upute i nadzora. Ako je zahvaćena ruka ili noga, treba je imobilizirati.

Ubodi na području očiju, lica, usta ili genitalija zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć.
Ubod na području očiju (lokalna upala, crvenilo, oteklina i suzenje) može biti jako opasan jer može uzrokovati trajno oštećenje vida. Ubodi oka moraju se temeljito isprati tekućom vodom (ne morskom) i što prije treba potražiti liječničku pomoć.

Ubod na području usta može uzrokovati velike teškoće s disanjem i gutanjem, pa je nužno što prije doći do najbliže zdravstvene ustanove.

U vrlo rijetkim slučajevima može nastati stanje opće alergijske reakcije i šoka koje se manifestira poteškoćama u disanju, općom slabosti, glavoboljom, povraćanjem, grčenjem mišića i promjenama tjelesne temperature i svijesti. Tada je zbog ozbiljnosti stanja nužno unesrećenog što prije dovesti do najbliže zdravstvene ustanove, a u međuvremenu, ako je potrebno, provesti postupak oživljavanja.

Potrebno je upozoriti da i mrtva meduza može opeći, pa ako je nađete na obali, nemojte je dirati golim rukama!

UBOD VLASULJE

Vlasulje nalikuje morskom bilju, međutim spadaju u red žarnjaka. One borave pričvršćene na morsko dno. U Jadranu su česte smeđa vlasulja (lat. Anemonia sulcata) i crvena vlasulja (lat. Actinia equina), dok je vrlo otrovna zelena vlasulja (lat. Actinia cari) rijetka. Vlasulje na svojim lovkama („krakovima“) sadržavaju žarnice ispunjene otrovom. Pri dodiru s vlasuljom osjeti se ubod poput žalca (bol ne mora biti jak). Nakon nekoliko minuta pojave se na koži crveni krugovi/osip koji obično nestanu tijekom jednog dana. Katkad se mogu javiti i mjehurići na koži, a zbog svrbeža nije rijetka ni sekundarna infekcija kože. Liječenje je simptomatsko, odnosno ubod se treba isprati morskom vodom i kućnim vinskim octom (može i alkoholom), a liječnici u slučaju jačih simptoma propisuju antihistaminske i kortikosteroidne preparate. U težim slučajevima, ako je zahvaćena veća površina kože (najčešće kod djece), može se javiti mišićni bol, povišena temperatura, povraćanje, gubitak svijesti. Tada je nužno zatražiti hitnu medicinsku pomoć.

UBOD MORSKOG JEŽINCA

Morski ježinci spadaju u razred bodljikaša, morskih beskralježnjaka. Imaju okruglo tijelo, izvana pokriveno oštrim bodljama. Kako borave na dnu, neoprezni ih kupači  često ugaze, pri čemu dođe do mehaničkog lomljenja bodlji, koje prodiru duboko u tkivo, gdje mogu zaostati i uzrokovati dodatne komplikacije  (gnojenje, stalan bol i sl.). U rani se obično vide polomljeni djelići bodlji, a na mjestu uboda crvenilo i oteklina. Mjesto uboda potrebno je dezinficirati (alkohol, antiseptik) te ako ste spretni, sterilnom iglom (može se kupiti u ljekarni) izvaditi bodlje. Nakon toga je potrebno zaštititi mjesto uboda (sterilna gaza, flaster), te mirovati (ako postoji puno uboda u petu/stopalo i sl.). Ako niste sigurni u svoje „kirurške“ sposobnosti, a osobito ako je došlo do gnojenja rane ili uopće ne vidite bodlju (znak prodora duboko u tkivo), najbolje se javiti liječniku. Djecu i sve ostale nedovoljno oprezne kupače dobro je prije odlaska na more opskrbiti plastičnim papučama/sandalama koje sprječavaju ubode.

KONTAKT S OTROVNIM RIBAMA

U Jadranskom moru prebivaju otrovne ribe, a za turiste, kupače, ronioce i ribolovce najvažnije su ribe koje imaju otrovne bodlje u perajama, repu ili na škržnim poklopcima, te ribe otrovnog ugriza.

U prvu skupinu riba spadaju ribe paukovke (pauk žutac, crnac, bijelac i mrkulj) koje najčešće borave na pjeskovitom dnu, zatim škarpinke (škarpina, škrpun, crvena škrpinica, itd.) i ražolike ribe (golub kosir, raža žutulja, itd.). Njihov je otrov vrlo jak (osobito najmanjeg, ali najotrovnijeg pauka žutca), a po djelovanju je sličan zmijskom otrovu. Bol koji se javlja žestok je, pulsirajući, širi se od mjesta uboda koje oteče i mijenja boju tkiva (od sasvim bijele preko crvene do tamnomodre), a mogu se pojaviti i mjehurići. Ranu treba isprati, a ostatke otrovnih bodlji treba odmah izvaditi. Kako je otrov termolabilan, odnosno osjetljiv na povišenu temperaturu, ubodeni dio tijela treba uroniti u vruću vodu (koliko možete izdržati, a da se ne opečete, jer prag bola iznosi oko 46 °C) u vremenu 30 min –1 sat. Kod teških slučajeva uboda ribe pauka može se pojaviti opća reakcija organizma na otrov u smislu vrtoglavice, opće slabosti, znojenja, povišene tjelesne temperature, nesvjestice, te problema s disanjem i radom srca. Unesrećenog je potrebno što hitnije dopremiti u najbližu zdravstvenu ustanovu, te ako je potrebno, provesti postupak oživljavanja. Ako su rane kod uboda veće (npr. laceracija – razderotina), nužno ih je kirurški obraditi u zdravstvenoj ustanovi. U slučaju sumnje na sekundarnu infekciju rane, potrebno se što prije javiti liječniku.

U drugoj skupini riba, najznačajnija je murina, vrlo agresivna riba otrovnog ugriza (napada ronioce ako je uznemire). Na mjestu otrovnog ugriza javlja se crvenilo, oteklina, jaki bolovi, grčevi i otežano disanje. Kako je i ovaj otrov termolabilan, mjesto ugriza potrebno je uroniti u toplu vodu. Ranu je poslije potrebno dezinficirati i prekriti sterilnom gazom (ako nemate, ostavite je otvorenu). Ugriz murine nužno je kirurški obraditi u zdravstvenoj ustanovi, te dalje postupiti po uputama liječnika.

Mr. Ivana Bočina, spec. javnog zdravstva, Služba za javno zdravstvo i promicanje zdravlja

- Advertisement -spot_img
- Advertisement -spot_img
Latest News

PITALI SMO IH i dali priliku da ODGOVORE!

Danas smo dobili nekoliko upita zašto na našim stranicama nema aktualnog načelnika i ekipe iz HDZ-a....
- Advertisement -spot_img

More Articles Like This

- Advertisement -spot_img