|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Isus naviješta da nije došao donijeti mir, nego oganj, mač i podjele. Žao mu je što taj njegov oganj još nije planuo. Što Isus hoće reći ? Kakva je to Božja vatra? On je donosi u svijet, a mi smo mu potrebni da se rasplamsa. .. treba mu naša pomoć da njezina snaga zahvati ovaj svijet.

Svakog ljeta gledamo izvješća o brojnim požarima. Doista je zastrašujuće kad vatra guta gustu borovu šumu, visoka stabla puna smole koja potiče snagu vatre…

Kad se požari ugase vidimo da je izgorjelo nešto nekorisno, a za zemlju otrovno. Pojave se njive i vrtovi koji su bili bogati stablima maslina, loze i smokava. Bili su prekriveni lažnim mirom nerada i nebrige. Sad je polje ponovno otvoreno i spremno za slatke plodove. Pitanje je samo: Tko je voljan raditi i novim nemirom oranja i rezanja stvarati kulturu života.

Tako je i s Duhom Svetim, koji uskrsnuli Gospodin daruje krštenicima. Božja je to vatra i duhovna snaga za obnovu svih vrednota, koje su temelj ljudskog dostojanstva. Primili smo ga u krštenju i u svetoj potvrdi… Pozvani smo mijenjati svijet na bolje, a najčešće taj svijet nas promijeni i zarobi, uspava nas i uključi u svoje beživotne močvare, lažni mir, političku korektnost … (kako se danas diplomatski kaže).

Nije važno da nam je savjest mirna – koliko je važno da je probudimo za dobra djela!

Istina, primili smo Duha, ali mu nismo iskreno otvorili svoje srce da bi nas Božja sila trajno mijenjala. Tako vidimo sunce da miluje zidove naših kuća, ali ne može u sobu ako mu ne otvorimo škure koje čuvaju tamu i hladovinu. U takve kuće sunce ne ulazi…

Eto zašto Isus treba nas da bi se oganj njegove ljubavi širio svijetom. Treba otvorena srca za Božje nadahnuće i vatrenu želju koja će prenijeti ideale vječne do drugih srdaca (zarobljenih hladnoćom nevjere) … pa tako mijenjati na bolje najprije sebe, a onda čitav svijet.

No, da bismo oganj širili trebamo ga imati u sebe. Današnje je pitanje: Jesam li vrući oganj ili sam hladni pepeo? … Pjesnik (O. Župančić) nekako slično poziva ljude na hrabrost pred životom: Kuj me, živote, kuj – ako sam čelik, pjevat ću – ako sam zlato, zasjat ću – ako sam glina, puknut ću.

Posljednji Isusov poziv ove nedjelje, ukratko glasi: Misli svojom glavom! Odlučujuće kod ljudi nije to je li netko kaže da je vjernik ili to nije. Nego, misli li taj čovjek svojom glavom ili ne misli; pita li se što je dobro, a što pogrešno u nama i oko nas … ili uopće ne postavlja pitanja (Martini).

I današnjem svijetu potrebni smo kao proroci Duha te snaga i život ognja… Isusu ne trebamo kao pepeo koji prekriva pitanja, stvara lažni mir i ne želi biti ni za što odgovoran, ni za što zainteresiran.

 
FOTOGRAFIJAIlustracija
Podijeli objavu