Propovijed: 20. nedjelja kroz godinu

0
666

|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Čitav svijet i njegova stvorenja, kao i smisao naše povijesti, ranjeni su ali nisu napušteni. Bog nas ljubi i želi da imamo život u punini.

Daruje nam svoga Sina, najprije kao hranu Riječi, a na kraju i kao hranu koja je život vječni u nama. Ovdje i sada. Već nekoliko nedjelja Isus nam ponavlja da je on život svijeta: Hranite se mojom krvlju i mojim tijelom. Ni njegovim slušateljima te slike nisu bile drage i prihvatljive. Shvaćali su ih doslovno kao Samarijanka vodu… misleći na bunar ili Nikodem krsno preporođenje… misleći na majčinu utrobu.

Krv i tijelo su riječi koje znače život… Proliti krv – simboličan je govor za gubitak života, a kad se kaže tijelo – mi odmah mislimo na meso uz kosti. Ali, naše je tijelo slično tijelu neke ustanove koje sačinjava više stručnih članova. Tijelo (ne ovo meso) zbir je naših životnih iskustava: radosti i tuge, susreti i prijateljstva, nade i tjeskobe… To je naše tijelo, a tako nam i Isus u krvi i tijelu, daruje svoj život i svoje umiranje, čitavoga sebe za obnovu života našega i ovog svijeta. U tome je i ključ vječnog života, živjeti poput Isusa.

Čovjek osjeća da je nedostatan samome sebi, a tako i ovaj svijet nema u sebi konačni smisao ni početni izvor života. Potrebno je da se hranimo Bogom. Ne možemo se ni mi ni ovaj svijet odijeliti od Boga jer u njemu živimo, mičemo se i jesmo.

U kratkom tekstu evanđelja, čak osam puta Isus potvrđuje osnovnu temu: Tko bude jeo od ovoga kruha živjet će u vijeke. A vječni život nije tek iza smrti. Mi ga već živimo ako činimo ono što je istinito, lijepo i dobro, stvari koje ne zaslužuju da umru i nestanu. Takav je život nalik Isusovu, a ime mu je sloboda, radost i punina.

On nam sve to želi darovati u kruhu i vinu – u koje je nježno skrio čitav svoj život, tijelo i krv, rane i slavu uskrsnuća. Blagovati njegovo tijelo i krv, hraniti se njegovim božanskim životom… ne odnosi se samo na euharistijski kruh u misi. Svojim se Bogom počinjemo hrani prvim udahom svakoga novog dana, a nastavljamo duhom evanđelja čije se bogatstvo očituje u našim mislima i riječima, u njegovoj milosrdnoj ljubavi koja čini da i naša srca budu prostrana i blaga.