|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Koliko je Bogu stalo do čovjeka vidimo u čitavomu Svetom Pismu. Na poseban način u današnjem evanđelju. Isus je Emanuel, Bog s nama. On je ona Riječ koja je tijelom postala… utjelovio se je radi nas i radi našeg spasenja… prošao je svijetom čineći dobro.
Danas je u zavičaju druge nacije i drukčije vjerske kulture. Rado susreće ljude i razgovara s njima, pita i nudi. Ljudi se dijalogom obogaćuju. Isus je učitelj čovječnosti, a svaki susret je poruka i propovijed. On ruši granice između ljudi, muškarca i žene, domaćih i doseljenih, ove i one vjere… Božanska je to odlika: okupljati, razgovarati… roditi susret tamo gdje se činio nemogućim. Samo Bog zna koliko čovjekova duša žeđa i čezne za susretom i pomirenjem. Samo on može u našem srcu probuditi poniznost, opraštanje i pravi mir. On preporađa i daruje novi život.
Umoran od puta, zastao je u sjeni zdenca. Vidi se brdo Garizim, a na njemu poganski hram i pet stupova s kipovima idola. Podigli su ih strani osvajači i k svojim božanstvima zaveli preostale Židove koji nisu krenuli u izbjeglištvo. Ovi su vjernost Jahvi zamijenili lutanjem oko idola. Tako i žena Samaritanka oko pet muževa. Tko se iznevjeri jedinom Bogu – počinje robovati mnoštvu idola! Znakovita povijest naroda i osobe susreće se u tim simbolima i otkriva bît: Zaručnik traži izgubljenu zaručnicu… svoj narod i svakog pojedinca.
Uto stiže žena da zagrabi vode. Bezimena je. Predstavlja sve nas jer smo joj nalik. Umorna je od lutanja da nađe pravu ljubav, osamljena i isprazna. Isus je želi osvojiti kao nebeski zaručnik naših duša. Ponizan pruža ruku i prosi: Žedan sam…
Započinje razgovor i smjera izravno u središte, u bunar srca. On dobro zna ženinu čežnju za pravim životom. Samo među ženama Isus nije imao neprijatelja, jer govore istim bogatstvom osjećaja i traže snažne razloge za koje se isplati živjeti. Idi i dovedi svoga muža… Polazi od ljubavi jer se preko nje dolazi do Boga i do čovjeka. Zatim nastavlja: Dobro si rekla. Imala si ih pet, a i ovaj sadašnji… Osjećamo taj nježni pristup i ohrabrujući govor. Čista Božja ljepota! On ne sudi Samaritanku, niti je ponižava. Ne odbija razgovor zato što ona još nije po svim pravilima. Ima povjerenja i ne određuje joj put u budućnost: Kad bi spoznala Božje darove za tebe…
Dotiče dubine njezine žeđi, pa joj nudi još ljepšu ljepotu i još bolju dobrotu, pravi život i proljeće duha: Dat ću ti vode koja je izvor života vječnoga. Nije to voda koja gasi običnu žeđ, nego osobu oslobađa, ispunja, prelijeva se zrelošću života besmrtnog… Voda je Božji dar i snaga života. Veliki je blagoslov kad smo povezani s Isusom, nepresušnim izvorom. Samaritanki daje milost da i sama postane zdenac… Lijepa je to slika vode života koja izvire i raste u potok, širi se i daruje, natapa pustinju besmisla i oživljuje….
Izvor nije posjed, nego plodnost: Od mene teče – ali ne za mene (M. Buber). Samaritanka zanemaruje krčag, trči u grad, zaustavlja ljude po ulici, svjedoči, navješćuje, oduševljava za nebesko plavetnilo. Divnog li čuda! Oko nje se oblikuje prva zajednica Kristovih učenika stranaca.
Žena je shvatila ponudu i dar ljubavi. Žeđ neće prestati samo kad pije i opija se, nego kad drugima pomogne da utaže svoju žeđ. Naše su staze osvijetljene kad svjetlu dopuštamo da svijetli oko nas. Radosni smo, kad umijemo i druge obradovati. Sreća se umnaža dijeljenjem!
Svatko može svom životu dati smisao. Postati Božji izvor buduće dobrote, jezero svjetlosti koja je jača od tame zla. Pa kao svaki izvor koji se daruje i teče – ljubavlju i nadom obogatiti druge.