Propovijed: 33. nedjelja kroz godinu

Must Read
I.R.https://dugopolje.org
Najnovije vijesti, zanimljivosti i događanja iz općine Dugopolje, Hrvatske i svijeta

|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Približava se kraj liturgijske godine, pa nas evanđelje ove nedjelje upućuje na razmišljanje o smislu ljudskog života i o cilju našeg putovanja. Ujedno nam predstavlja i konačni okvir ljudske povijesti.

Mogli bismo iskreno priznati da se većina ljudi boji toga kraja. Zemaljske dane brojimo s nekim strahom, nastojeći sve svoje želje ostvariti ovdje i sada… jer ovom vremenu jednom dolazi kraj. Zato je za našu vjeru važno ovo evanđelje. Pomaže nam shvatiti da nismo stvoreni za ništavilo i da naš kraj nije u tami hladnoga groba. Krist nam objavljuje istinu da čovjekov život, kao i čitava povijest, završava u susretu s našim Spasiteljem. Premda je govor o nevoljama i krizama, evanđelje kroz njih naviješta smisao svijeta jer i ne može biti drugo nego glasnik nade.

Sve ovo zemaljsko može biti lijepo ali je prolazno, vječna je samo Riječ Božja i njegovo prijateljstvo s nama. Sunce će pomrčati, mjesec više neće svijetliti, zvijezde će s neba padati… ali to nije konačna istina jer zadnju riječ nema zlo nego Bog!

Stari svjetovi nestaju, a novi se uvijek ponovno rađaju. Baš kao i naše nade i snovi. Ponekad se ugasi i sunce našega osobnog neba i padnu zvijezde naših planova i očekivanja. Osjetimo se jadni i siromašni: tragedije, bolesti, smrt drage osobe, razočaranje u ljubavi, prijevara… Potrebno je mnogo strpljivosti da se krene iznova. Kad je zima treba se grijati nadom da dolazi proljeće i vjerovati ljetu koje započinje od ničega. Samo nekoliko listova na grani i prvi cvjetovi trešnje…

Zato nas Isus neumorno uči kako se nadati i kako učiti od prolazne prirode kojom nas je okružio Stvoritelj. Pogledajmo oko sebe i povjerujmo da je naše spasenje blizu, propuhuje vjetar života, Bog je uvijek na vratima. On je skriven u ovoj našoj slabosti dok tražimo oslonac u drugim isto tako slabim ljudima, jer nas on ljubi upravo po njima. Svako je tijelo pomiješano s dušom i natopljeno Bogom (Bastaire).

Evanđelje govori o tjeskobi i zvijezdama koje će padati, ali završava nadom koju čitamo kod Danijela (12,3): Tvoj će se narod spasiti u ono vrijeme… mnogi od onih koji spavahu u prahu zemaljskom, probudit će se. Pobožni će sjati kao sjajno nebo… i kao zvijezde u sve vjekove.

Nebo ovoga svijeta nikad neće postati prazno i mračno. Uvijek će biti pravednih i svetih osoba na zemlji, koji će prosvjetljivati stazu mnogima. To su ljudi gladni i žedni pravednosti, mira i ljepote. Ohrabrimo se i vjerujmo da je dobrih ljudi mnogo, kao i zvijezda na svodu nebeskom. A svi mi zajedno, samo smo novo lišće mirisnog proljeća i svijetle budućnosti koja dolazi. Pred nama je vrijeme iščekivanja, odgovornosti, marljivog rada i molitve.

- Advertisement -spot_img
- Advertisement -spot_img
Latest News

Biskup Križić na 76. obljetnicu Bleiburške tragedije izrazio čuđenje što je izjava jednoga saborskog zastupnika da je poslije rata trebalo biti mnogo više ubijenih,...

Biskup Križić na početku homilije rekao je da „naša domovina nije teritorijalno velika, ali usprkos tome ima premnoga mjesta koja su...
- Advertisement -spot_img

More Articles Like This

- Advertisement -spot_img