Propovijed: 5. nedjelja Korizme

0
679

|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Cijelo je evanđelje Radosna vijest. Prošle nedjelje, uz slikovitu prispodobu o Rasipnom sinu, mogli smo osjetiti milosrđe Boga oca tako blisko, kao da se zagrljaj i poljubac njegove dobrote dogodio baš nama.

Ova, pak, nedjelja u jednomu stvarnom i vrlo dramatičnom događaju, pokazuje beskrajno milosrđe Isusa Krista, koji svojim božanskim autoritetom, umjesto straha i osude u svijet unosi ljubav i opraštanje.

Evanđelje o ženi bez imena mala je drama s dva čina. U prvom je mnogo sudionika koji je optužuju, a u drugome sama ona pred Isusom koji oprašta i oslobađa. Pred Isusa su stavili prestrašenu i uplakanu ženu, kao da je obični predmet, stvar a ne osoba. Već ju je prije netko iskoristio kao igračku za zabavu, a sad ju učitelji zakona žele ponovno iskoristiti. Pred Isusa postavljaju stupicu da ga uvedu u sukob s vlastitim naukom milosrđa ili s Mojsijevim zakonom koji određuje smrt za velike grijehe. Morat će se očitovati protiv Boga ili protiv čovjeka, mislili su. Nisu ni sanjali što će se na kraju dogoditi njima samima…

Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen – to je novost Isusova milosrđa koja rješava najteže životne situacije. Riječi su to pune mudrosti i istine da im se nitko ne može suprotstaviti. Optužitelji, posramljeni i s grijesima u srcu, odlaze bez riječi – a ona ustaje preporođena za novi život: Ženo, nitko te ne osudi? – Nitko, Gospodine! … Ni ja te ne osuđujem, idi i od sada ne griješi više. S malo riječi životu se otvara budućnost. Bog ne oprašta pod uvjetom da čovjek više neće griješiti, jer nas očinski prihvaća takve kavi jesmo. On samo želi reći: Od sada idemo zajedno, ja ću ti dati snage za život, mojom ljubavlju možeš biti novi stvor… nije važno ono što je prošlo, nego ono dobro koje je pred tobom.

Da smo mi kršćani bili vjerni Kristovu primjeru ne bismo čekali dvadeset stoljeća da se podigne glas za društvenu ravnopravnost žena. I tko god se danas bori za dostojanstvo i prava žene pred Bogom, pred ljudima i pred Crkvom, može biti siguran da u Isusu ima prethodnika i saveznika koji ne može pogriješiti.

Ivan Pavao II: Izvan Božjeg milosrđa, nema drugog izvora nade za čovjeka.

U ovoj prispodobi Isus je ispružena ruka koja podiže i milostivo srce koje ljubi osobu onakvu kakva jest, oprašta grijeh, liječi rane i svaku bol… Malo kasnije sam će sebe darovati kao žrtvu za sve grešne, ponižene i osuđene… kako bi se prekinula i konačno zaustavila spirala zla koje se čini zbog krivo shvaćene ideje o Bogu. Milosrdni Bog hoće da povjerujemo njegovoj ljubavi i da se otvorimo životu, da iziđemo na svjetlo iz zatvora svojih strahova i osjećaja krivnje zbog grijeha. On dobro zna da ljudi kojima je oprošteno i koji osjete ljubav… da samo oni mogu i drugima darivati oprost i graditi prostore slobode.

Majka Terezija: Ako stvarno želiš ljubiti, moraš naučiti opraštati.