|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
U ovom svijetu raznih podjela, sigurna je jedino zajednička želja za srećom i radošću. Nitko ne želi biti nesretan premda se, nažalost, mnogi osjećaju baš tako. Bog nas je stvorio za sreću, problem je u tome što ju često tražimo na pogrešnim putovima i stvarima.
Odlomak evanđelja o Blaženstvima, toliko je božanski lijep, da ga našim tumačenjima možemo samo pokvariti. Kao da nikada do kraja nije moguće shvatiti poruke Govora na Gori. Uvijek se učini da nam izmiče nešto važno, da poruku ne shvaćamo do dna: To su najuzvišenije riječi u ljudskom govoru (Gandhi). Blaženstva nas zamisle i razoružaju, a u nama zapale žarku čežnju za nekim boljim svijetom koji je sazdan od dobrote, iskrenosti i pravde. Premda nam se ove poruke učine teške, ubrzo osjetimo da su sasvim prijateljske. Nisu ta blaženstva neke nove zapovijedi. One su lijepe vijesti da Bog daruje radost onima koji svjedoče ljubav. Tko se trudi oko tuđe sreće – Bog se trudi oko sreće njegove.
Blaženstva su naši putokazi. Najprije se odnose na samog Isusa i njegove vrline, koje bismo mogli nasljedovati: jednostavni u duhu, ponizni, čista srca, strpljivi u nevoljama i nerazumijevanju, milosrdni, mirotvorci… U tomu je ključ naše sreće!
Kad bi Blaženstva postala naš Bonton, pa da izaberemo barem jedan od Isusovih poziva i nastojimo svakodnevno više oko pomirenja, oko čistoće srca, oko strpljivosti sa sobom i s drugima, oko milosrđa u kući i u društvu… još više bismo se približili Bogu i svetima!
Blago siromašnima – ne znači da je blaženstvo u siromaštvu, nego u osobama koje trpe zbog nepravdi u ovom svijetu. Mi bismo očekivali u drugom dijelu rečenice neki dramatski obrat, kao: … jer će postati bogati. Ali ne, Božji projekt je dublji i sadržajniji. Tko je bogat, a tko siromašan – nije samo ekonomsko pitanje! Društvo mijenjaju siromašni ljudi, a ne moćnici. Srce siromaha je iznad običnih stvari, u njemu je više mjesta za Boga i za budućnost. Kako Isus lijepo reče: Gdje ti je blago ondje je i srce tvoje!
Siromaštvo je u svakom čovjeku: Siromah sam jer trebam druge ljude da bih živio, nisam dostatan sam sebi, nego se povjeravam, tražim oprost, živim jer sam prihvaćen. Mnogi će posvjedočiti da je bilo više sreće u srcu i obitelji kad je bilo manje bogatstva. Danas kad imamo svega, zašto nas razdire neko čudno nezadovoljstvo? Očito je da nema prave sreće bez jakih temelja moralnih i duhovnih vrijednosti.
Blago ožalošćenima – ne znači da Bog voli patnju i suze, nego pokazuje da je s onima koji podnose tugu i bol. Puno je bliži onima koji su slomljena srca, on je tu u odsjaju njihovih suza. Bog plovi rijekom suza (Turoldo), ne spašava nas od suza, nego po suzama; ne zaštićuje nas od plača, nego po samom plaču pomaže da plovimo naprijed.
Jao vama bogataši – na pogrešnom ste putu. Ne mogu svijet mijenjati oni koji skupljaju blago; stvari su nasilnici koji zarobljavaju čovjekove misli i osjećaje (Vidio sam ljude koji imaju prekrasne kuće, a žive samo za te kuće). Rekla bi Majka Terezija: Sve što nam ne služi, to nas opterećuje! A sreća se ne ubire od posjedovanja stvari, nego s nečijeg lica.
Na kraju se postavlja pitanje tko uopće želi ovakva blaženstva, koja obećaju nešto u budućnosti?! Mi smo podložni napasti da želimo sve i to odmah. Ipak, onomu tko ih prihvaća, svojom logikom Blaženstva mijenjaju srce njegovo i oblikuju ga na sliku Božju. A samo su takve osobe sposobne oplemeniti ovaj naš hladni i zbunjeni svijet.