|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Pjesma ljubavi u srcu Isusova naučavanja. Duboka i nježna poezija: ljubiti, ljubav, radost, punina, plodovi… To je pjesma naše vjere.

Kao što je Otac ljubio mene i ja sam ljubio vas. O ljubavi govorimo kao o našem zvanju, o pozivu biti čovjek. Istina je da izvor ljubavi nije u nama, ona je dar. Mi smo korita rijeka koja Bog pretvara u izvore.

Ostanite u mojoj ljubavi. U ljubav se ulazi i u njoj se počiva. Ostanite, ne odlazite, nemojte bježati od ljubavi. Često se suprotstavljamo ljubavi, branimo se. U sjećanju su nam brojne rane i razočaranja, pa očekujemo da bismo mogli ponovno biti iznevjereni. A Isus nas ohrabruje: Predaj se ljubavi. Ako ne činiš tako, uvijek ćeš živjeti gladan i jadan. Isus liječi tvoju ravnodušnu neljubaznost.

Svijet je često nalik kući mržnje, a ipak je ljubav stvarna, postoji kao i mjesto u kojem živimo. To je dom u kojem već jesmo, kao dijete u utrobi majke: ne vidi je ali je tisuću znakova da je ona tu: Naš je stvarni problem što smo uronjeni u ocean ljubavi, a da na to uopće ne mislimo (G. Vanucci). Ljubav je tu, ona stvarno postoji, Božji je dar: jednosmjerna, bezuvjetna, nesimetrična…

To vam rekoh da vaša radost bude potpuna. Ljubav treba uzeti zaozbiljno, evanđelje treba slušati pažljivo, odatle izvire naša sreća, koja je vrhunac Božjih planova.

Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas. Ne kaže jednostavno: ljubite. Bog hoće da ljubav izgrađuje zajedništvo, da se poštujemo kao osobe, da radost prihvaćamo i da je uzvraćamo. Tada dodaje jedno bitno obilježje kršćanske ljubavi: volite jedni druge, kao što sam vas ja volio. Voljeti, ljubiti poput Krista, koji pere noge apostolima, koji nikoga ne osuđuje, koji te gleda dok ga ranjavaš i opet te ljubi, uvijek traži one posljednje… da služi svima. Tko god tako ljubi, bez obzira kakva mu je vjera, uronjen je u rijeku Kristove ljubavi, prebiva u njemu koji je postao kanal i posrednik ljubavi Očeve.

Poput njega, može i svaki od nas biti ona protočna vena kojom kola topla krv ljubavi… u tijelo i u svijet. Ako se netko zatvori, odmah nešto umire… u njemu i oko njega, isto kao da se začepe krvne žile u tijelu.

Vi ste moji prijatelji. Niste više sluge, nego pravi prijatelji. Sama riječ prijatelj tako je slatka, glazba za srce svakog čovjeka. Kad se Bog, Gospodin i kralj, proglasi prijateljem on nježno polaže svoju ruku na tvoje rame, jer te voli. U prijateljstvu ne postoji netko veći i netko manji, postoji samo susret dviju sloboda koje se međusobno oslobađaju.

Da donosite roda i rod vaš da ostane. Kakve će plodove donijeti mladica navrnuta na stablu ljubavi? Mir, ozdravljenje, žar života, oslobađanje, blagost, pravdu… To su naši plodovi koji nastavljaju klijati na ovoj zemlji i onda kad je mi napustimo.