Propovijed: 7. nedjelja u godini

0
676
Foto: Pixabay

|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Ljubav je zaglavni kamen Radosne vijesti i naše vjere. Kad bismo samo tu riječ prekrižili, srušilo bi se evanđelje i samo kršćanstvo. O ljubavi prema dragim osobama stalno slušamo lijepe pjesme i priče. No, evanđelje se ne zadržava samo na ljubavi prema svojim dragima. Poziva nas na ljubav i prema našim neprijateljima. Možda će danas na to netko odmahnuti rukom, ne želeći ni slušati. Ipak, zastanimo trenutak: Zar nam već svima nije muka od svakodnevnih vijesti o ubojstvima, osve­­tama i nasilju? Često i u samoj obitelji ili među susjedima. Krajnje je vrijeme da ljude počnemo voljeti Božjom ljubavlju i da ljudski život gledamo njegovim očima.

Nedavno sam na jednom predavanju čuo lijepu poruku: Bez obzira u kakvom su stanju naši odnosi s drugima, možemo mijenjati samo sebe. Stoga je važno napasti problem, a ne osobu.

Prava ljubav nije samo odgovor na ljubav koju netko nama iskazuje. Isus nas uči da mi trebamo ljubiti prvi, da smo dužni učiniti prvi korak. Ne samo prema nekomu tko nam se sviđa. U tome i jest ona kvalitativna razlika kršćanstva: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagosli­vljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. I ne očekujući za uzvrat ništa, baš kao što ljubi Bog. Možda je istina da najbolje ulaže onaj tko očekuje samo – Hvala!

S. Freud, otac moderne psihologije, tvrdi: Nemoguće je ljubiti neprijatelje. Kršćanin na to odgovara: Znam da je nemoguće, ali ja se ipak odlučujem za ljubav jer s Bogom ništa nije nemoguće. Zato i na misu dolazimo da bismo mogli činiti ono što nam se učinilo nemoguće.

Kako je daleko od našega ljudskog shvaćanja ovaj Isus poziv: Tko te udari po jednom obrazu, okreni mu i drugi. Što to Isus od nas traži? Smanji malo svoju grčevitu obranu pred drugima, povuci se koji korak unatrag. Odbaci oružje svoje obrane i nemoj podleći strahu. Pokaži da nemaš što braniti, pa ni samog sebe. Okreni i drugi obraz – nije poziv na pasivnu predaju nekoga tko ne zna kako bi se obranio, nego je poziv da se preuzme inicijativa: Ne zatvaraj se, zadrži odnose i ne prekidaj ih, učini ti onaj prvi i odlučujući korak, nastoj drugoga shvatiti i razumjeti njegovu slabost… pa ćeš naći snage da mu i oprostiš. Tada ćeš ga moći i zavoljeti, jer upravo takvim osobama koje napadaju, najviše treba ljubavi i pokoja topla riječ.

Ne očekuj ništa zauzvrat – i bit ćeš sretan! To je ona učinkovita ljubav o kojoj Isus govori slikama haljine, davanja i posuđivanja. Na kraju sve sažima u jednu kratku poruku, koja se lako pamti ali teško ostvaruje: Kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima! Dakle, ono što trebamo činiti, učimo osluškivanjem vlastitih snova i potreba. A jasno je što želimo za sebe: biti voljen, da mi se uzvrati dobrom za zlo, da mogu računati na haljinu od prijatelja ili na novčanu pomoć ako mi ustreba. Želim da drugi imaju povjerenja u mene i da mi oproste, da me ohrabre, da primijete i pohvale ono dobro što učinim, a da zanemare moje mane. To je ono što želim za sebe, nastojat ću i sam takav biti prema drugima!

Ovaj evanđeoski nauk ljubavi prema neprijateljima, jedan kršćanski filozof (Berdjajev) izražava ovako: U početku je Bog pitao Kaina: Što si učinio sa svojim bratom Abelom? A na kraju će pitati Abela: Što si učinio sa svojim bratom Kainom? Abel će doći u raj ne zato što se osvetio Kainu, nego zato što je sačuvao njegov život. Takva je i naša sudbina. Zemaljska sreća i vječno spasenje dolaze po opraštanju, pomirenju i ljubavi. Živote drugih ljudi ne uništavati, zatrovati i ogorčavati, nego ohrabrivati i prosvjetljivati kako bi i naša srca postala osjetljiva i topla, da oko nas cvjeta život. To je pravi put ljudskog sazrijevanja i kršćanskog usavršavanja, zapovijed koja prosvjetljuje razum i širi srce da prihvati istinu o čovjeku i istinu o Bogu.