Propovijed: 7. Uskrsna nedjelja

0
667

|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Isus u svojoj molitvi Ocu žarko želi da njegovi učenici žive skladno u jedinstvu i ljubavi. Samo tako kršćansko svjedočanstvo u svijetu može biti uvjerljivo: da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. To željeno jedinstvo kršćana ne znači jednoličnost i isključivost, nego zajedništvo u ljubavi unatoč svih različitosti i mogućih napetosti. Ljubav povezuje ljude i produbljuje smisao njihove zajednice na sliku nebeskog zajedništva Oca i Sina. U prvim stoljećima zajedništvo i ljubav su bili kršćanski znak prepoznavanja. Mnogi su govorili: Pogledajte kako se vole! Svaka podjela umanjuje vjerodostojnost kršćanskog svjedočenja u svijetu. Jer, biti kršćanin upravo znači težiti zajedništvu i jedinstvu vjere, nade i ljubavi… poštujući i prihvaćajući sve druge razlike kulture, nacije i organizacije.

Poput ove evanđeoske, tako i svaka molitva proširuje horizonte. Osjećaji se ne zaustavljaju samo na vlastitom domu, nego pomažu spremnost da se radost donosi u čitav svijet i pružiti ruka pomoći svima kojima je potrebna. Molitva nas uči da svijet gledamo Božjim očima i ljubimo njegovim srcem. Sav svijet, sve ljude i narode… jer smo djeca jednoga Oca koji je na nebesima.

Našega nebeskog Ocu Isus moli: da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom… Time iskazuje žarku želju da ostane trajno s nama i mi s njime. A, evo što znači biti zajedno: da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima i ja u njima! Kad se ljudi vole, razumiju i poštuju… onda su zajedno, a nisu zajedno samo zato što stanuju na istom mjestu ili rade na istom poslu. Tako se gradi naše zajedništvo s ljudima ali i s Bogom: trajno ga upoznavati, ljubiti i služiti …

Kad Isus moli Oca da vjernike posveti u istini jer je njegova riječ istina, on traži da poput njega budemo posvećeni za druge kao što se je on čitav posveti za nas i za naše spasenje. Biti za druge – to je naše kršćansko poslanje da ne živimo samo za sebe, nego da se na razne načine darujemo za dobro drugih. A to je moguće samo onda kad se najprije posvećujemo i darujemo u Bogu: Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas.

Ta nevidljiva veza postaje vidljiva u jedinstvu Crkve. Kad uspijemo shvatiti i razumjeti sve zemaljske i povijesne slabosti Kristove crkve, jasno nam je da joj je snaga isključivo u jedinstvu s Bogom. Samo Duhom Božjim ispunjena Crkva može biti milosni dar za ovaj svijet često opterećen podjelama, neslogom, nerazumijevanjem i sukobima. Kad se svjetlo probije u te tužne tame, svijet počinje živjeti i nadati se, kao da se nebo spustilo na zemlju. Crkva treba biti upravo to – nebo na zemlji. Tu stvarnost često prikazuju umjetnici dok oslikavaju svodove naših župnih crkava. Čim uđemo u crkvu vidimo nebo i anđele, Blaženu Djevicu Mariju i svece, pa se počnemo osjećati zaštićeni tom velikom obitelju nebesnika. Obratiti se znači ući u Crkvu, kako ovu župnu zemaljsku tako i onu nebesku, vječnu. Sve je to ista obitelj Božjih prijatelja.