|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Današnje evanđelje obilježeno je slikom vode i Duha Svetoga, kao i početak stvaranja s prve stranice Biblije. U početku je Duh Božji lebdio nad vodama… Poput stvaranja svijeta, život svakog čovjeka ima svoj početak u vodama majčine utrobe.
U obredu krštenja središnji je čin uranjanje u vodu. Pečat je to vječnih rađanja i preporađanja. Polijevanje vodom djeteta označava čovjekovo novo rođenje. To smo vidjeli na rijeci Jordanu: s neba je stigao glas koji kaže Ti si moje dijete, ljubljeno. Bog je i na našem krštenju šapnuo: Ti si moje dijete, koje volim veoma. Tako me zove jer sam njegovo ljubljeno dijete, rođeno iz nebeskih izvora života.
Bogu smo se svidjeli prije nego smo učinili bilo što, dok još nismo izrekli ni prvu molitvu. U nama je njegova radost i milina samim time što postojimo. Bog ponavlja svakomu: Činiš me sretnim! To je njegov dar milosti za nas, prije nego što smo mogli išta odgovoriti ili potvrditi naše prijateljstvo.
Isus je nakon krštenja izišao iz vode i vidio otvoreno nebo, dok je Duh Sveti silazio prema njemu u obliku goluba. Lijepa je to slika. Bog rastvara nebo, kao što se ruke rastvaraju u zagrljaj prema ljubljenoj osobi. Svog Duha daruje i nama, svojoj dragoj djeci, da nas u ljubavi oblikuje i obogati, prosvijetli naše nade, misli i osjećaje.
Blagdan Isusova krštenja označuje početak njegova javnog djelovanja i spasenjske misije. Prvi korak na tom putu bio je staviti se među grešnike koji stoje pred Krstiteljem. Bog se tako približava onima koji se od Boga udaljuju. Isus je neumorno tražio susret s grešnicima, to nam svjedoči čitavo evanđelje. Nije mario za one koji se nad tim sablažnjavaju i kritiziraju ga. On će i umrijeti među grešnicima… opraštajući i darujući spasenje. Milosrdni Bog svojom ljubavlju želi pobijediti naš ljudski otpor. To je njegovo pravo lice, ipak je on Otac.
Krstiti se – znači uroniti u Krista, preobući se u njegovu milost. To uranjanje ne događa se samo jednom, kad smo maleni i nesvjesni što se s nama događa. U svakom danu se nastavlja naš osobni susret s Bogom kao i sa zrakom koji dišemo, kao s izvorom koji ne presušuje i utrobom koja grije, hrani… i rađa. Svakodnevno uranjamo u Boga… i to su naša stvarna, životna krštenja po kojima se Božjim Duhom rađamo i preporađamo: Svaki koji ljubi od Boga je rođen i poznaje Boga (1 Iv 4,7) … u sadašnjem vremenu i u ovim okolnostima života. Ljubiti znači upravo to: rađati se i životu dodavati snage!