|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Naš je svijet bogat različitostima: nacionalnim, vjerskim, jezičnim, kulturnim… Mnogi se boje raznolikosti, danas kao i kroz svu prošlost. Neki su vlastodršci (čak) kanili uvesti red progonom onih koji su drukčiji, pa povijest bilježi velika stradanja ljudi zbog zatiranja njihova vjerskog ili nacionalnog identiteta, kulturne ili čak političke pripadnosti. Mi vjerujemo da je raznolikost u svijetu Božji dar.
On nam daruje i Duha ljubavi kao jamstvo da je moguć sklad i suradnja čitave svjetske obitelji – jer je sačinjavaju ljudi istog dostojanstva, djeca istoga Oca nebeskog. Taj dar slavimo blagdanom Duhova.
Već prva stranica Biblije ističe ulogu Duha Svetoga koji oblikuje zemlju: svjetlo dijeli od tame, kopno od mora… Tako prvotni kaos po Duhu Božjem postupno postaje svemir i naš svijet. Znanost nas uči da je taj proces trajao nekoliko milijardi godina. A uči nas i Biblija svojim jednostavnim i slikovitim jezikom. Postupna evolucija prema životu i sadašnjem redu svemira nije plod slučaja i slijepog nagona mrtve materije. Sva ljepota stvorenog djelo je Božjeg promisla i Duha Svetoga, već od početaka.
Duh Sveti je trajna Božja snaga stvaranja u svijetu, koji po načelima prirodne evolucije kaos mijenja u kozmos, nered u red, pomutnju u sklad, bezličnost u ljepotu, staro u novo. Kako u materijalnom tako i u duhovnom svijetu, u makrokozmosu i u srcu svakog čovjeka. Danas nas zanima baš taj mikrokozmos, taj mali svijet našega srca. I tu povremeno zavlada kaos i nered koji umara: nerealne želje i planovi, različite sklonosti međusobno suprotstavljene. Ponekad sami sebi postajemo zagonetka nerješiva. A onda žarko poželimo da se odnekud pojavi prosvjetljenje, smirenje… Tako, nesvjesno a iskreno, molimo upravo darove Duha Svetoga. Ta pobožnost ne podcjenjuje ljudsku pomoć bližnjemu, nego je upotpunjuje i uzdiže novom, duhovnom kvalitetom.
Svaki je novi dan simbol pobjede nad kaosom, na to nas upućuje svjetlo zore i naše buđenje iz sna. To je trenutak kad prestaju mőre i tjeskobe, nerealni snovi i nestvarni svijet. Tako je i duhovno buđenje najljepši događaj na putu cjelovitog ljudskog sazrijevanja. A događa se kad povjerujem… i prihvatim život u vjeri, nadi i ljubavi.
Tko ne mari za duhovne vrednote, ne može ispravno ostvariti svoje ljudsko poslanje u svijetu. Čovjek je, naime, jedino stvorenje pozvano nadići ono zemaljsko i tjelesno određenje i nema mira dok se u Bogu ne usidri. Duh i duhovno snažan su izazov na našem životnom putu. Snagom Duha nastaju sveci i geniji. A svetac nadilazi duhovni prosjek formalnih vjernika, kao što i genij nadilazi društveni prosjek svog naroda. Upravo duhovnom snagom, oba nadilaze granice koje postavlja ljudska ruka. I genij i svetac predstavljaju najviše ljudske domete koje ne može doseći tek mudrovanje našeg razuma.
Bez svetaca i bez darova Duha Svetoga kršćanstvo bi postalo jedna između mnogih birokratskih institucija ili tek dobrotvorna ustanova. Jer čovjekov je duh iskra Duha Božjega, i čezne svjedočiti vječne vrijednosti: dobrotu, ljepotu i istinu. To su duhovni temelji sretnoga društva, a teško ćemo do njih bez Duha Božjega. Molimo njegovu pomoć na putu traženja dobrote, ljepote i istine!