Propovijed: Pedesetnica, Duhovi

0
665

|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

Naš je svijet bogat različitostima: nacionalnim, vjerskim, jezičnim, kulturnim… Mnogi se boje raznolikosti, danas kao i kroz svu prošlost. Neki su vlastodršci (čak) kanili uvesti red progonom onih koji su drukči­ji, pa povijest bilježi velika stradanja ljudi zbog zatiranja njihova vjerskog ili nacionalnog identiteta, kulturne ili čak političke pripadnosti. Mi vjerujemo da je raznolikost u svijetu Božji dar.

On nam daruje i Duha ljubavi kao jamstvo da je moguć sklad i surad­nja čitave svjetske obitelji – jer je sačinjavaju ljudi istog dostojan­stva, djeca istoga Oca nebeskog. Taj dar slavimo blagdanom Duhova.

Već prva stranica Biblije ističe ulogu Duha Svetoga koji oblikuje zemlju: svjetlo dijeli od ta­me, kopno od mora… Tako prvotni kaos po Duhu Božjem postupno postaje svemir i naš svijet. Znanost nas uči da je taj proces trajao nekoliko milijardi godina. A uči nas i Biblija svojim jednostav­nim i slikovitim jezikom. Postupna evolucija prema životu i sadašnjem redu svemira nije plod slučaja i slijepog nagona mrtve materije. Sva ljepota stvorenog djelo je Božjeg promisla i Duha Svetoga, već od početaka.

Duh Sveti je trajna Božja snaga stvaranja u svijetu, koji po načelima prirodne evolucije kaos mijenja u kozmos, nered u red, pomutnju u sklad, bezličnost u ljepotu, staro u novo. Kako u materijalnom tako i u duhovnom svijetu, u makrokozmosu i u srcu svakog čovjeka. Danas nas zanima baš taj mikrokozmos, taj mali svijet našega srca. I tu povremeno zavlada kaos i nered koji umara: nerealne želje i planovi, različite sklonosti međusobno suprotstav­ljene. Ponekad sami sebi postajemo zagonetka nerješiva. A onda žarko poželimo da se odnekud pojavi prosvjetljenje, smirenje… Tako, nesvjesno a iskreno, molimo upravo darove Duha Svetoga. Ta pobožnost ne podcje­nju­je ljudsku pomoć bližnjemu, nego je upotpunjuje i uzdiže novom, duhovnom kvalitetom.

Svaki je novi dan simbol pobjede nad kaosom, na to nas upućuje svjetlo zore i naše buđenje iz sna. To je trenutak kad prestaju mőre i tjeskobe, nerealni snovi i nestvarni svijet. Tako je i duhovno buđenje najljepši događaj na putu cjelovitog ljudskog sazrijevanja. A događa se kad povjerujem… i prihvatim život u vjeri, nadi i ljubavi.

Tko ne mari za duhovne vrednote, ne može ispravno ostvariti svoje ljudsko poslanje u svijetu. Čovjek je, naime, jedino stvorenje pozvano nadići ono ze­maljsko i tjelesno određenje i nema mira dok se u Bogu ne usidri. Duh i du­h­ovno snažan su izazov na našem životnom putu. Snagom Duha nastaju sveci i geniji. A svetac nadilazi duhovni prosjek formalnih vjernika, kao što i genij nadilazi društveni prosjek svog naroda. Upravo duhovnom snagom, oba nadilaze granice koje postavlja ljudska ruka. I genij i svetac predstav­lja­ju najviše ljudske domete koje ne može doseći tek mudrovanje našeg ra­zu­­ma.

Bez svetaca i bez darova Duha Svetoga kršćanstvo bi pos­ta­lo jedna između mnogih birokratskih institucija ili tek dobrotvorna ustanova. Jer čovjekov je duh iskra Duha Božjega, i čezne svjedočiti vječne vrijednosti: dobrotu, ljepotu i istinu. To su duhovni temelji sretnoga društva, a teško ćemo do njih bez Duha Božjega. Molimo njegovu pomoć na putu traženja dobrote, ljepote i istine!