|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik

O Božiću smo čuli razne priče i pjesme, vidjeli slike i filmove…

Danas čitamo što apostol Ivan govori o Isusovu rođenju: U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog… a onda jednog dana u Betlehemu: Riječ tijelom postade i nastani se među nama.

Evanđelist Ivan živio je duže od drugih učenika, pa kad piše o Isusu… on ne želi samo pripovijedati događaje, nego nastoji razmišljati o tajni Božjeg Milosrđa i njegove ljubavi za nas!

Drago nam je živjeti s ljudima koji ispunjavaju svoja obećanja… A Isusovo rođenje znači baš to: Bog je ispunio svoje obećanje i darovao nam Spasitelja:

U početku stvaranja Bog misli na nas: uređuje prostor za čovjekov život u ljepoti i u slobodi. Sve nam je dao besplatno. To se zove ljubav: dati drugomu prostora za život i dopustiti mu da živi to što je…

Svaki je čovjek sretan kad se osjeti prihvaćen i voljen … zbog nečega na što je ponosan, a i zbog onoga što mu se manje sviđa … ali ga netko zna svojom iskrenom ljubavlju prihvatiti i ohrabriti.

Baš zato Ivan u svom evanđelju povezuje stvaranje u početku … i rođenje Isusa kad se ispunilo vrijeme. Mali Bog-Isus rodio se u tamnom kutu neke špilje … da i u nama zavoli tamne kutove koje bismo najradije sakrili i odbacili. On se rađa u nama baš tamo gdje se sami sebi najmanje sviđamo. Zašto? … da upravo odatle započne naše spasenje… Ta, on je milosrdni Spasitelj, a ne strogi sudac! Isus je naš pravi prijatelj – jer nije s nama samo kad smo lijepi i dobri u tuđim očima, nego je je s nama uvijek!

U njemu bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze! Tama je onaj dio našeg života gdje nema svjetlosti… tamo gdje nas muče negativne misli, nezadovolj­stva, onaj dio nas koji ne vidi lijepe stvari, nego samo probleme, neuspjeh, grijeh, strah od života i od drugih ljudi…

Ali svjetlo uvijek može pobijediti… dovoljno je da u tamnoj sobi upalimo samo jednu malu svijeću … već prestaje strah i vidimo put prema izlasku …

To svjetlo spasa u teškim trenucima je Isus … on nam pomaže da se krećemo slobodno kroz život i da budemo to što jesmo!

Stoga, više nitko ne može reći: Ovdje završava zemlja, ovdje počinje nebo… jer su se zemlja i nebo zagrlili. I nitko ne može reći: Ovdje završava ljudsko, a ovdje počinje Božje… jer su se stvoritelj i stvorenje sjedinili u novorođenom djetetu iz Betlehema.

U ovoj godini, koju smo upravo započeli, molimo Gospodina da uvijek živimo u toj njegovoj blizini… pa da i mi budemo sposobni kao i on – dati mjesta i prostora drugima da žive u miru, radosti i slobodi djece Božje.