Prve ocjene na polugodištu malih Dugopoljaca su bile odlične. Zimski praznici su svima dragi, ali ipak najdraži su djeci koja idu u školu. Čim je zvono označilo posljednji školski sat u ovoj godini, djeca su sa velikom srećom odmah pohitala iz škole. Neka su se još kratko ostala dogovoriti kada će se igrati, a druga su se već brzo i daleko udaljila.
Dugoočekivani zimski praznici napokon su bili tu. Školarci, uglavnom zadovoljni sa postignutim uspjesima ove godine, započeli su svoj zasluženi odmor. Još samo da snijeg padne i svi preduvjeti za dobre praznike su ispunjeni.
Neće se zamarati sa ocjenama, bile one dobe ili manje dobre, o tome će misliti kada se ponovno vrate u školske klupe. Ocjene na polugodištu su jedan od najboljih pokazatelja na što djeca trebaju obratiti pažnju u drugom dijelu školske godine. Takav način poticanja djece na još bolji rad nakon polugodišta, u dugopoljskoj školi postoji od samih početaka.
Naša osnovna škola Dugopolje osnovana je daleke 1850. godine kao Pučka škola u Dugopolju. Škole su osnivane uz potporu Crkve i biskupija. U gotovo svim školama poučavanje je bilo povjereno župniku, osim u školi u Dugopolju. Budući da je tadašnji župnik Čipčić bio u odmakloj dobi, njegovim izborom i suglasnošću seoskog glavara Grge Zubana, za učitelja je postavljen mještanin Mijo Rogošić Matin. On je poučavao do jeseni 1864. Iz toga razdoblja sačuvani su školski imenici i zapisnici.
Svi učenici i njihovi roditelji bili su mještani Dugopolja. Najmlađi učenik imao je 6 godina, dok je najstarijemu bilo 16 godina. Učenici su i tada, davne 1850. godine, bili ocjenjivani. Dobili su ocjene iz vjeronauka, čitanja (talijanski i hrvatski), računanja, pisanja, nadarenosti i marljivosti, vladanja i opći uspjeh. Neki su prošli s odličnim (prima classe), neki s vrlodobrim (seconda classe). Evo koji učenici su dobili svoje prve ocjene na polugodištu.
Prvi učenici u dugopoljskoj školi 1850. godine bili su:
- Balić Ivan, otac Toma, 11 godina
- Balić Stipan, otac Josip, 6 godina
- Ban Luka, otac Petar, 16 godina
- Čanče Andrija, otac Nikola, 9 godina
- Čipčić Mate, otac Ivan, 11 godina
- Čipčić Petar, otac Petar, 6 godina
- Jergović Ivan, otac Ante, 14 godina
- Jergović Ivan, otac Mate, 10 godina
- Marasović Ivan, otac Jure, 12 godina
- Marasović Luka, otac Petar, 11 godina
- Marasović Mate, otac Petar, 6 godina
- Macanović Vice, otac Ante, 15 godina
- Milić Grgo, otac Mate, 9 godina
- Plazibat Ivan, otac Bože, 16 godina
- Plazibat Mate, otac Bože, 12 godina
- Plazibat Vice, otac Grgo, 7 godina
- Radošević Mate, otac Petar, 9 godina
- Rogošić Jakov, otac Josip, 9 godina
- Rogošić Jure, otac Marko, 7 godina
- Rogošić Petar, otac Bernard, 6 godina
Učitelj Mijo Rogošić je bio vrlo dobar, i školski nadzornik ga je ocijenio ocjenom „pohvalno i marljivo“, a uspjeh u radu s učenicima dobrim. Plaće nije bilo, predložio mu je nagradu od 30 fiorina, što je Vlada u Zadru pismeno i odobrila 3. lipnja 1851. Dok bi te vrlo male nagradice došle učiteljima u ruke, prošla bi i godina dana.