Rajčica se u vrtovima Europe pojavila sredinom 16. stoljeća, a od sredine 18. stoljeća počela se koristiti u prehrani. Opravdano je zavladala vrtovima i gastronomijom. Za uspješan uzgoj rajčica neophodno je posvetiti pažnju posađenim biljkama.
Briga o posađenim biljkama rajčice
Biljke rajčice ne vole pregustu sadnju. Razmak među biljkama treba da omogući nesmetanu cirkulaciju zraka. To će spriječiti ili ublažiti pojavu mnogih bolesti.
Presadnica rajčice se sadi dublje nego što su biljke bile u teglicama ili kontejnerima. Biljke na donjim dijelovima stabla obrazuju dodatno korijenje koje će omogućiti rajčici bolje ukorjenjivanje, bolje korištenje vode i hraniva iz zemljišta.
Tijekom vegetacijskog razdoblja biljke rajčice treba redovno okopavati i nagrtati ili malčirati, zalijevati, formirati grm i obaviti zaštitu od bolesti i štetnika.
Biljke se ukorijene već nakon desetak dana poslije sadnje na stalno mjesto. Tijekom ljeta potrebno je zalijevati biljke ukoliko je vrijeme sušno. Treba znati da je rajčica veliki potrošač vode. Potrošnja vode po biljci je oko 0,9l po jednoj biljci.
Gnojidba je još jedna važna mjera koju je potrebno redovno provoditi. Zbog obrazovanja velike količine biljne mase i plodova rajčica je veliki potrošač hraniva, posebno kalija.
Uklonite zaperke
Obavezna mjera tijekom uzgoja rajčice je formiranje grma i uklanjanje zaperaka. Na ovaj način se smanjuje količina biljne mase, biljka je prozračnija, a plodovi na biljkama su krupniji. Uklanjanje zaperaka je redovna mjera uzgoja indeterminantnih sorti rajčice (sorte s neograničenim rastom).
Zaperci se formiraju između biljnog stabla i lista, dok se rodne grane s cvjetovima formiraju direktno na stablu.
Zaštita od bolesti
Rajčica pripada istoj porodici kao krumpir i patlidžan. Za uspješan uzgoj rajčice treba izbjegavati srodne biljke kao predusjeve i sadnju rajčice u njihovoj blizini zbog lakog širenja bolesti i štetnika.
Bolesti rajčice možemo podijeliti u dvije grupe: bolesti koje ne izazivaju patogeni i bolesti koje izazivaju patogeni (gljivice, virusi, bakterije).
Od bolesti koje ne izazivaju patogeni proizvođači i hobi vrtlari se najčešće susreću s truleži vrha ploda koja se javlja zbog nedostatka kalcija. Kod ovog problema pomoći će gnojivo od ljuski jaja, tretiranje mlijekom, namjenska Ca gnojiva.
Plamenjača, pepelnica i antraknoza su najčešće gljivične bolesti koje u potpunosti mogu uništiti biljke i urod rajčice. Simptomi plamenjače često prođu nezapaženi, a ova bolest u potpunosti može uništiti rajčicu.
Za zaštitu se mogu koristiti sredstva na bazi mlijeka, sode bikarbone, češnjaka, lukovine crvenog luka (ljuski), pelina, preslice, sirutke.
Pripravak od češnjaka
Za ovaj pripravak potrebno nam je: 100 do 200g češnja češnjaka, 10l vode.
Češnje češnjaka je potrebno zgnječiti, usitniti i preliti s 10l vode. Ostavi se tijekom 24h da češnjak pusti aktivne tvari u vodu. Nakon toga pripravak se procijedi i spreman je za upotrebu. Gotovom pripravku može se dodati 1 do 2g kalijevog permanganata.
Tretiranje se obavlja svakih 10 dana ili se naizmjenično upotrebljava s nekim drugim prirodnim pripravkom.
Pripravak od mlijeka i joda
Potrebna nam je 1l mlijeka koje se razrijedi s 10l vode i doda se 20 kapi joda. Ovaj pripravak će djelovati preventivno na pojavu bolesti, a jod će dodatno poboljšati zametanje i formiranje plodova.
Pripravak od kefira
Ovaj pripravak se priprema jednostavno, a koristi se u borbi protiv plamenjače. Dovoljno je 1l kefira razblažiti s 10l vode. Biljke rajčice se tretiraju svakih 10 do 15 dana ovisno od vremenskih prilika.
Primjena sode bikarbone u zaštiti biljaka rajčice
Soda bikarbona je odlično sredstvo za zaštitu biljaka rajčice. Može se koristiti u borbi protiv plamenjače, pepelnice, antraknoze. Njena otopina stvara alkalnu sredinu na površini biljne mase što ne odgovara patogenima za njihov rast. Može se koristiti samostalno ili u kombinaciji s drugim tvarima (primjerice, s mlijekom).