HomeKolumnaZašto su za vrijeme rata Bošnjaci bježali nama u Hrvatsku? Tko bježi...

Zašto su za vrijeme rata Bošnjaci bježali nama u Hrvatsku? Tko bježi k agresoru?

Već sam pisao o tome kako je Željko Komšić, JNA kadar koji zastupa Hrvate u BiH, savio hartiju i posl'o pismo tajniku NATO-a u kojem ga "obaveštava" da je Hrvatska dio udruženog zločinačkog pothvata. Ne znam je li drug Željo predložio kakve dokaze, svjedoke (recimo Mirjanu RakićDenisa Latina, kapetana DraganaPuhovskogBorisa DežulovićaVedranu Rudan… tko bi ih sve nabrojao) ili neku presudu iz Haaga… Sad drug Željo čeka da NATO kazni Hrvatsku, recimo nekim "bombardovanjem". Čekaj Željo, čekaj, dok trava naraste!

Kao iskrena podrška 6. Ličkoj javile su se Majke Srebrenice koje bi malo prodivanile sa Zokijem Milanovićem. “On je fašist koji glumi demokrata” kažu. To je nešto k’o bosanske konvertibilne marke. Majke k’o majke, njih ne možeš prevariti. Sigurne su da je Komšić u svemu “naj” već i zato jer u svom nazovi “hrvatskom” kabinetu drži sliku najvećeg  sina “demokratije” Josipa Broza Tita. S druge strane, za Majke je Zoki “fuj” jer petlja oko genocida u Srebrenici. Zato one neće u BiH ni hrvatsku vojsku da im ne zagađuje okoliš. Kad je već tako, zašto su onda za vrijeme rata bježali k nama, a ne u Srbiju? Tko bježi k agresoru, kako to danas tvrdi bosanska politika za Hrvatsku?

Više od pola milijuna BiH izbjeglica zauzelo je hrvatske hotele i odmarališta…”Zlobna” Tanja Torbarina svojedobno je napisala da ih je više poginulo u Hrvatskoj nego na ratištu u BiH, a najviše od “ležećih policajaca” kod nas. U “fašističkoj” Hrvatskoj nosevi su pali do poda. Sad su Hrvateki iznenađeni i uvrijeđeni što ih BiH politika pljuje, a Majke Srebrenice odbacuju k’o smeće. Uh, kakav šok! Mi bi njih ponovno primili, zbrinuli, ako treba čak i uklonili “ležeće policajce” pa i one prave samo da nas “majke” i Željo opet zavole. Naši poltroni se cere iliti “smeju”, a likovi kao Predrag Matić, Dežulović, Ante Tomić, Latin i slični čak očekuju i ispriku “Majkama” i Komšiću.

Fred Matić, u ona tri vukovarska mjeseca koliko je proveo na bojištu, nije ni znao zašto je zapravo tamo. Ni danas se još nije osvijestio pa kaže: “Mi se ’90-ih, barem ja, nismo borili protiv Srba!” Fred, zvan “punjena ptica”, još danas po noći konta od kuda su došli oni tenkovi okićeni belim lalama koji su opkolili Vukovar. Možda da pita Stanimirovića ili Antu Tomića koji je na beogradskoj televiziji navodno izjavio: “Navijam da Vučić uspije, a da Hrvatska izgubi sav suverenitet”. Ne znam je li ta umotvorina istinita, ali čuo sam za nju, pa prosudite sami. A čuveni “BiH prvoborac” Bora Dežulović bio je još direktniji: “Smrt Vladimira Matijanića, najboljeg među nama, simbol je i smrti Republike Hrvatske”. I sad se mi pomalo mutavo i pospano čudimo u kakvoj to zemlji živimo. Da ne-daj-Bože sutra nešto “plane” u Lijepoj našoj, u roku odmah bi se formirale “internacionalne” brigade iz Hrvatske, Srbije, BiH… i krenule srušiti omraženu im hrvatsku državu. Predlažem da ako dođe do formiranja neke vojne misije u BiH trebamo predložiti da nas iz RH zamjene u misiji profesionalcima, recimo iz… Sandžaka! 

Šalju mi zlobnici sliku srpske premijerke uz komentar. “Ana Brnabić je prototip pravog Srbina. Ku*či se, a nema muda“.

Na fejsu sam naišao na zgodno razmišljanje zašto ženi treba muž.

Žena: “Ne želim se udati. Obrazovana sam, samostalna i zadovoljna sobom. Ali svi mi prijatelji kažu da se trebam udati. Što da napravim?” Psihijatar: “Bez sumnje ćete postići velike stvari u životu. Ali  ponekad stvari neće ići kako želite. Ponekad će vam se planovi izjaloviti. Koga ćete onda kriviti? Hoćete li kriviti sebe?” Žena: “Neee!” Psihijatar: “Vidite, zato vam treba muž!”.

Dana 8. studenog 1948. ubijen je hrvatski heroj Frane Tente. S prijateljima je skinuo jugo zastavu s Marjana i razvio osamnaest metarsku hrvatsku zastavu. Odveden je bio u Lepoglavu, mučen i ubijen. Pazite, razvio je hrvatsku zastavu u Hrvatskoj i sa dvadeset godina ubijen, na zadovoljstvo ideoloških istomišljenika pok. Miljenka Smoje. U to vrijeme nitko nije smio javno reći da je povijesna hrvatska zastava Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije bila trobojnica crven-bijeli-plavi koju je uveo ban Jelačić Bužimski 1948. sto godina prije ubojstva velikog Frane Tente.

Zlatko Klobučar je mnoge iznenadio, ali ne i mene. Zlatko tvrdi: “Nema crvenih i crnih, svi su masoni!” Masoni ili Slobodni zidari su muškarci članovi bratstva Slobodnog zidarstva. Postoje članovi osnovne, regularne, tzv. “plave” masonerije i članovi sporednih masonskih redova kao što je Škotski red, Jorški red, Templari itd. Klobučar je na fejsu objavio stotinjak imena “naših” masona. Mnoge poznam, a puno je među masonima tzv. javnih osoba, odvjetnika, novinara, političara, bivših predsjednika, sadašnjih ministara… Znam jednog s popisa koji je mrzio lov i lovce. Bio je, naime, krupna zvjerka. Moj teniski partner prof. Žukina ima svoju definiciju masona:  “To su sve anacionalni profiteri…”. Ne znam je li točna, ali gledajući samo profile naših domaćih masona, siguran sam da bi ti ljudi s obzirom na karijere, bogatstvo, moć i ugled mogli napraviti za Lijepu našu jako puno dobrog. Rade li za “opće dobro” ili samo za sebe, ne znam. Nadam se da rade ponešto i za opće dobro. 

Na žalost, živimo u svijetu u kojem je laž postala službena informacija, a istina je tek neka teorija zavjere.

Rusi se povlače iz Hersona! Zamka ili ruski poraz? Laž ili istina? Postojala je legenda još iz Drugog svjetskog rata da se Rusi nikada ne povlače. Staljin je, naime, bio strijeljao mnoge svoje zapovjednike koji su naredili povlačenja u prvoj fazi njemačkog napada. Tu leži i odgovor zašto je SAD završio Drugi svjetski rat s oko 400 tisuća mrtvih, a SSSR s oko 25 milijuna žrtava. Ukrajinci su ipak oprezni. Kažu da je oprez majka mudrosti. Cinici pak dodaju: “da je bila oprezna ne bi postala majka”. Meni ovo povlačenje iz Hersona ipak više sliči na ruski poraz nego ukrajinski oprez. Uostalom, uskoro ćemo vidjeti je li to laž ili istina…

U ova teška vremena ukrajinski muž u vrtu uhvati zeca koji se bacio na glavicu zelja. “Evo, ženo ispeci ga za ručak!” “S čime?”, pita žena. “Nemamo ni ulja, ni drva, a struja nam je isključena”. Muž se razljuti, uzme zeca i baci ga kroz prozor u vrt. Zec se sretan digne, otrese krzno i vikne: “Slava Ukrajini!”.

Izbori u SAD-u. Tko će pobijediti – demokrati ili republikanci. Kad je nastupilo brojanje glasova, evo nama reprize predsjedničkih izbora pred dvije godine. Demokratski birači navodno “obožavaju“ glasovati poštom. A znate kako su pošte u SAD-u stare i spore pa se brojenje izbornih rezultata zna protegnuti mjesecima. Sve dok demokrati ne pobijede. Tako se i dogodilo sa Senatom. Brojili su dok demokrati nisu dobili većinu. “Naši” ljevičari su, naravno, za pobjedu Demokratske stranke. Valjda zbog naziva stranke. Demokrati znaju posao. Još šest mjeseci nakon predsjedničkih izbora u SAD-u stizali su tzv. “poštanski glasovi”. Naravno, uvijek za Bidena. Zamislite, tek što su izbori za Kongres i Senat započeli, iznenada se pokvarilo 60 kompjutera za brojanje glasova. S obzirom da Ameri jako slabo ili nikako ne kuže kompjutorsko glasovanje, izbore će opet iznijeti na svojim demokratskim leđima US-pošta. U tome će imati punu podršku naših lijevih medija. Jutarnji već zna rezultat. Ivan Fischer zna znanje pa piše: “Krah maga cara. Bez obzira na sve rezultate, najveći gubitnik ovih izbora nedvojbeno je Donald Trump“. Izbori se još razvlače, pošte rade punom parom, ali Fischer, u stilu Boby Fischera, vuče prave strateške poteze – uzdajući se u poštu. Naši ljevičari se tresu od straha da ne pobijede republikanci. Jedan novinar je toliko inventivan da tvrdi kako bi Moskva dočekala pobjedu Trumpa s oduševljenjem. To je klasična pila naopako. Međutim, ostaje pitanje koje visi u zraku: bi li došlo do agresije na Ukrajinu da je američka pošta bila bar malo sklonija Trumpu! 

Kad se na prošlim izborima Trumpu upalila lampica, nestalo je struje!

Otkrivena je tajna zašto predsjednik Joe Biden uvijek ima u pripremi dva aviona. Navodno za slučaj da mu jedan pobjegne. Inače, Joe je poprilično zamjerio Sloveniji na  njenom brzopletom odvajanju od Češke s kojom je mogla održati zajedništvo. Perspektivna Češko-slovenska republika.

Dana 11. studenog 1918. završen je jedan veliki rat. Klaonica zvana Prvi svjetski rat. Istog dana ove godine iz zatvora je izašao jedini politički zatvorenik u RH. Dakle, iz pritvora je napokon izašao i (nadam se) zadnji hrvatski “politički zatvorenik” Francišković. Neki će na to zakolutati očima. Da ne provociram i ne “dižem tenzije” citirat ću jednog “velikana” “direktne demokracije” kojeg se stariji dobro sjećaju. Idi Amin Dada, diktator Ugande, je rekao: “Postoji sloboda govora, ali za slobodu nakon govora ne mogu jamčiti”.

Povijesne brojke ne lažu. Dakle, kraj Prvog svjetskog rata dogodio se simbolično 11.11 u 11 sati. Šteta što se nitko nije toga sjetio. Možda smo mogli izbjeći put u  ambis? Kako je studeni očito “sretan“ mjesec, možda i Vladimir Vladimirović Putin shvati da je jednostavno nemoguće “progutati” najveću europsku državu s četrdeset i pet milijuna ljudi. Put prema sreći je u pregovorima. Sjećam se jednog stiha iz pjesme o sreći Desanke Maksimović: “…jer sreća je lepa samo dok se čeka….”. 

Kurve rata dobro znaju staru ličku: “Tko ne plati kurvu, platit će doktora!”.

Ipak studeni donosi i neke nevjerojatne događaje. Na primjer na sjeveru Kosova tablice na autima mogu izazvati rat. Ne mo’š vjerovat’! Tipična psihopatologija. U mnogim, osobito latinskim zemljama droga izaziva ovisnost kod čitavih naroda. Na Kosovu izaziva neovisnost!

Nakon Beograda, na nas su se okomile i “Majke Srebrenice”. U Sloveniji će predsjednica dežele postati odvjetnica koja nas doslovno “obožava“. Crna Gora podsjeća na “ženu koja nam diže onu stvar, potom nam diže tlak, a na kraju nam diže spomenik”. Svi susjedi su digli ruke na nas. Ali, mi se ne damo! Samo još ne znamo kako. Tu nam ni prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman ne može pomoći. Zovemo ga refleksno “prvi”, a on je u stvari bio i zadnji. 

Približava se 18. studeni. Vukovar! Hoće li biti jedna ili dvije kolone? S jedne strane ponosni branitelji, a na drugoj strani partizani. Likovi k’o Fred Matić. Srećom vrijeme neumitno teče, huji, prolazi i uskoro nam stiže Tomaševićev Advent u Zagrebu, pa potom Božić i Nova godina. Na svom “zidu” pronašao sam pismo jednog razočaranog klinje koji piše Djedu mrazu: “Dragi moj Djedice, pišem ti ovaj put na šmirgl papiru jer znam što si napravio s mojim pismom od prošle godine”.

Samo da nam svima ne bude tako s našim željama…  

Upravo se održala tradicionalna akcija “Sigurnost u prometu” ili tako nekako. Cugeri za volanom ostaju bez dozvola, ali unatoč tomu ne mogu ih opametiti ni novac, ni zatvor. Šalju poruke preko fejsa: “Čuvajte se na cestama, sad puno ljudi pije pa daju ženama da voze…”.

I još jedan vic za kraj koji sam možda već ranije objavio, ne znam, pa ću ga za svaki slučaj opet ponoviti jer mi je super. Umro visoki državnik u Kini i država proglasi desetodnevnu  žalost. Zove jedan Kinez  telefonom Centralni Komitet: “Dobar dan! Imam samo jedno pitanje”. “Recite druže!” “Je li dozvoljen seks u danima žalosti?” “Da, dozvoljen je, ali samo s vlastitom ženom!” “Ali zašto samo s vlastitom ženom?”, razočarano će trudbenik. “Da tuga bude veća!”.

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

I.R.
I.R.https://dugopolje.org
Najnovije vijesti, zanimljivosti i događanja iz općine Dugopolje, Hrvatske i svijeta
POVEZANI ČLANCI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

Premium sadržaj

Nedavni komentari