Ona je Marie-Louise Wirth, vlasnica je kafića, ima 100 godina a izlazi do 2 ujutro kao da je upola mlađa. I da, jutro započinje sa cherry konjakom.
Gotovo ništa se nije promijenilo u kafiću kojeg ova vitalna plavooka vlasnica vodi više od 50 godina. Na granici sa Belgijom, gdje je smješten, iste cigle izvana i iste slike koje krase unutrašnje zidove stoje tu još otkako je sa 14 godina 1931. pomagala svom ocu. Nakon smrti oca 1954., ona je preuzela brigu za kafić. Nije se udavala niti ima djece.
Svi se čude kako nema točene pive ili kave iz aparata, no zaboravljaju kako tada takvi uređaji nisu ni postojali. – kaže Marie-Louise.
Njen mali kafić od 20m2 nema ni ime, a Marie-Louise smatra kako ime nije uopće potrebno ako nudiš kvalitetno pivo. Nije ljubitelj ni moderne tehnologije kao mobitela, interneta ili čak kreditne kartice. U francuskoj je ugostiteljska industrija imala svoj vrhunac 1960.-ih sa preko 600.000 kafića, a danas je taj broj nešto manji od 35.000. Marie-Louise uopće ne žali za tim vremenima. Jedino za ponekim stalnim gostima, od kojih je mnoge već i pokopala.
Kada je pitaju koja je tajna njene vitalnosti i dugovječnosti, kaže da samo Bog to zna ali on joj ne želi ništa reći. Nema neku posebnu dijetu, a jede sve što joj ponude pa i začinjenu hranu i majonezu. Na pitanje kako vježba kaže:
Znate, živim kao netko tko ima 60 godina. Izlazim puno. Volim plesati. Nije mi problem zaspati u 2 ujutro i ustati u 7:30.
Njena najbolja prijateljica Marie-Claire Legrand priča kako su 2013. godine njih dvije bile na višednevnom avanturističkom programu na otoku Martinique, te su čak letjele i balonom.
Ja sam pravi hazarder! – naglašava Marie-Louise – Nema smisla živjeti ako ne probaš sve i ne vidiš sve.
Odlučna je u svojoj namjeri da radi dugo koliko god bude mogla.
Marie-Louise otvara svoj kafić svako jutro u 8:15 sati, ispijajući čašicu cherry konjaka sa prvim gostom.