Piše Vanja Zlatovic
Kad Putin čestita pobjedu postinfarktnom ministru obrane, pobjedu što su nakon više od pedeset dana zauzeli Mariupol, osim čeličane, pa tobož odustaje od čeličane jer odjednom brine za svoje vojnike…to znači samo jedno.
Da je toliko taj ukupni fjasko gladan da proglasi, makar ikakav uspjeh, da je spreman na sve. Pa i proglasiti za pobjedu u osvajanju grada koji ima 21 000 civilnih žrtava po dosta ozbiljnim podacima, i kojim su ovladali, osim čeličane, samim ruševinama….a notorni Kadirov najavljuje tu pobjedu, s čeličanom, već tjednima, i “do ručka”, i na sve druge, njegove klovnovske i bizarne načine.
To je valjda prvi put u povijesti da se neki osvajač hvali da je pobijedio u osvajanju grada, kojeg je srušio do zemlje, a da nije pobijedio, ne znam kako će to protumačiti genijalni vojskovođa Šljivančanin, iz iste škole ratovanja- sravni sa zemljom, tvoji neka ginu kao stoka, tuci civile, i budi ratni zločinac, pa to zovi oslobađanjem. Ali i on je imao Mitnicu, svoj Azovstal.
I sad, opet u svom tonu “kao sa vaganja za UFC”, dodaje Putin- ali da jedna muha ne promakne. Nekim prkosom koji nije s ovoga svijeta, strahom i hrabrošću, formacija Azov je ušla u povijest kao eho spartanskih vremena.
Ili će bacati svoje vojnike u te kripte i hodnike, ili će kako, ali jedno je sigurno. Sila koja je udarila na Ukrajinu je rušilačka horda u službi narcisoidne egomanije, čije su sve nacionalne svetinje potamnile.
Kad budu u školama Rusije učili o “seržantu Pavlovu”, crvenoarmejskom heroju koji se tako žilavo održao u ruševinama Staljingrada….bar će jedan na pet učenika pomisliti “kao Azov”. I tako će biti stoljećima.