Nakon veselih pokladnih dana dolazi vrijeme mira, pokajanja, molitve, očišćenja, vrijeme posta i korizme. To je četrdesetodnevna priprema za Uskrs, dan Kristova uskrsnuća, najvećega kršćanskog blagdana. Početak korizme je Čista srijeda ili Pepelnica, jer se obredom posipanja pepelom na simboličan način vjernici čiste od grijeha. Za vrijeme korizme jedu se posna jela, samo četvrtkom i nedjeljom po komadić slanine ili mesa. Post je ritualna patnja koja se prakticirala u svim religijama kao priprema za slavljenje Uskrsa. Tim fizičkim trpljenjem čovjek se želio približiti Bogu-Spasitelju. Prakticiranjem posta u stanovito doba godine, pred blagdane, odlazak na zavjet, u slučaju bolesti, bio je jedan od bezbroj načina kojima se stjecala i ritualna čistoća.
Na Veliki četvrtak žene su po poljima brale divlje zelje od kojega su pripremale obrok, pa se taj dan nazivao zeleni četvrtak.
Od Velikog četvrtka do Velike subote zamuknu crkvena zvona, a umjesto zvonjavom, vjernici su se pozivali na molitvu bukom čegrtaljke, škrebetaljke. Na Veliku subotu zvona su se svečano odvezivala. U velikom tjednu udaralo se po crkvenim klupama prutovima ili tzv. barabanima.
Veliki petak je dan strogog posta i jeo se samo krumpir, pura (kukuruzna krupica) i bakalar, tko ga je mogao kupiti. Obavezno bi se popila čaša crnog vina radi podsjećanja na Isusovu krv ili vjerovanja da će time ojačati svoju. U vrijeme korizme ne održavaju se svadbe, nema zabava, a nosila se i odjeća zagasitijih boja. Vrijeme je to kada je trebalo temeljito očistiti kuću, pomagala s ognjišta, naročito komoštre, posuđe se pralo u lugu da se s njega skine sva masnoća, uređivala se okućnica. Simboličnim čišćenjem prethodnoga pokladnog vremena, u kojemu je sve bilo dopušteno, ljudi su se u vrijeme korizme pripremali za novo razdoblje koje će nastupiti s Uskrsom.
U korizmeno vrijeme Cvjetnica, Cvjetna nedjelja i Veliki tjedan obilježeni su nizom crkvenih tradicijskih običaja. Uoči Cvjetnice djeca su brala cvijeće, vlati mlade pšenice i izdanke loze, te od toga pravila križiće, stavljajući ih u posudu s vodom da se anđeli preko noći mogu umiti. Prije izlaska sunca svi bi se ukućani umili s tom vodom, pogotovo djevojke da bi bile lijepe kao anđeli. Cvjetnica kao proljetni blagdan obilježena je zelenilom. U crkvu se nose grančica masline ili jele na blagoslov. Ovom blagoslovljenom zelenilu pridavala se velika apotropejska moć, moć da obrani kuću, ukućane, vino u bačvama, staje i stoku, dijete u kolijevci, usjeve u poljima, vinograde, pa i preminule članove obitelji, od zla i nevolje. Stog su se razloga grančice blagoslovljene masline ili jele nosile na sva ta mjesta. U kući se grančica zaticala uz sliku sveca i kad se spremalo nevrijeme, trebalo ju je zapaliti, iznijeti van te s njom mahati na sve četiri strane svijeta, čineći križ. Uz zapaljenu grančicu masline ili jele iznosila se iz kuće stolica okrenuta nogama prema nebu ili preslica, svakako, neki oštri predmet kojemu se u narodu pripisuje apotropejska moć. Vjerovalo se, naime, da će odagnati nevrijeme ili oluju (neveru) i tako spasiti ljetinu.
Veliki četvrtak i petak, osim obroka od zelja i strogog posta, dani su kada prestaju zvoniti crkvena zvona, kada se u crkvi pjeva Gospin plač. Na Veliku subotu se pred crkvom obavljao obred blagoslova vatre, simbol uskrslog Krista – svjetlo svijeta. S vjerom da će osigurati sreću u obitelji i kući, vjernici su s tog blagoslovljenog ognja uzimali ugarke, nosili ih kući i s njima obnavljali kućnu vatru na ognjištu. Tu se isprepleću crkveno-ritualne tradicije s folklornim, jer blagoslov vatre i svjetla u obliku uskršnje svijeće je crkveni obred, a paljenje nove vatre u kući s tim donesenim blagoslovljenim ugarkom pučko je religijska tradicija.
Na Veliku subotu obavljao se blagoslov hrane (sir, suho meso, mladi luk, jaja, kruh, sirnice (pogače s jajima) i peciva od dizanog tijesta s mnogo jaja). Jedna od najpoznatijih uskrsnih tradicija, koja je pretkršćanskog podrijetla i poznata diljem Europe, jest bojenje jaja. Jaje kao simbol novoga života uklopilo se u kršćanske uskrsne običaje. Jaja se darivaju djeci, prijateljima, a i punica ih je poklanjala zetu, kuhana i sirova.
Na Uskrs se priređuje obilan doručak i jede se blagoslovljena hrana. Svatko od ukućana prvo je trebao pojesti blagoslovljeno jaje čija bi se ljuska nosila svinjama. Kod jela se pazilo da mrvica blagoslovljene hrane ne padne na pod.
Običaji o Uskrsu slični su diljem Dalmacije i u njima ne nalazimo obilje folklora. Uskrs je prvenstveno najznačajniji katolički blagdan, pa su iz crkvenih rituala tijekom vremena ušle u narod neke tradicije, npr. na Veliki petak se ne radi na zemlji jer je u njoj taj dan Krist pokopan, ili se pilo vino zbog podsjećanja na Isusovu krv.