|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Sve je spremno za Božić. Samo što nisu počela naša slavlja. Jelke su okićene svjetlom, Betlehem pastirima i stadima. Darovi su kupljeni, a kolači se mijese. Obitelj se polako okuplja. Slavlje može početi. Kao da je svima sve jasno: i koga slavimo i što i zašto… Mnogi se niti ne pitaju o smislu i sadržaju Božića. Važno je da smo zajedno: daj nam Bog zdravlja, k tomu veselja, na tom Mladom ljetu svega obilja…
A potrebno je pred sam Božić još malo zastati i promisliti, pomoliti se i pokloniti. Zato je evanđelje ove zadnje nedjelje došašća, opis čudesnog začeća onoga čije rođenje uskoro slavimo: Isusa, sina Božjega po sili Duha Svetoga i pristanku Djevice Marije, zaručnice Josipa iz doma Davidova, naviještenjem anđela Gabrijela u Nazaretu galilejskomu.
Toliko imena osoba i mjesta u samo jednoj rečenici! Znači da se radi o događaju koji je najsjajniji u čitavoj povijesti. Konačno se u svoj punini susreću nebo i zemlja, Bog i čovjek:Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama.
Stvarnost je to, a ne puka teorija. Blagovijest koju je svatko iščekivao, a nitko razumio. Bog uvijek iznenađuje svojom originalnošću: draža mu je obična kuća nego li urešeni hram; neznanu djevojku izabire za prvu suradnicu spasenja; objavljuje se po glasu anđela, a tišina ovog susreta svečanija je od hramskih slavlja.
Lijepo je znati da i nas Bog prati u jednostavnosti naših dnevnih obveza i zvanja. Dotiče nas tu gdje služimo, kad smo radosni i tužni ili kad izgovaramo najljepše riječi onomu koga volimo.
Anđeo najprije veli Mariji: Raduj se! Budimo sigurni da to neumorno poručuje i nama. To je naslov četvrte nedjelje došašća: Gaudete – Radujte se! Ne naređuje joj da učini ovo ili ono, da klekne, da moli… Prije svega: raduj se, otvori se radosti kao što se vrata otvaraju suncu. Bog govori jezikom radosti, zato će zauvijek biti privlačan. Pomaže nama, kao i Mariji, da shvatimo zašto biti radostan: puna si milosti, blagosti, suosjećanja, ljubavi i Božjeg života. Marijino ime znači Voljena zauvijek – a njezina je služba da nas trajno podsjeća na ovu ljubav koja je temelj radosti i koja je za svakoga. Svi smo, poput nje – Ljubljeni zauvijek!
Marija je zbunjena, anđeo je ohrabruje: Ne boj se što Bog ne dolazi u raskošnoj sili! Njegova je moć u poniznosti, daleko od carskih palača i svijetlih pozornica. Ne boj se Boga koji želi biti dijete, pa neznatne učiniti prinčevima svoga kraljevstva. Ne boj se ljubavi! Začet ćeš i roditi dijete koje će se zvati Sin Božji. Marijin odgovor nije brzopleto DA, nego pitanje: Kako će to biti?
Nije grijeh Bogu postavljati pitanja, niti je to nedostatak vjere. To znači stajati pred njim dostojanstvom stvorenja. Zrelo i svjesno upotrijebiti razum, a potom prihvatiti tajnu koja nadilazi čovjeka.
Samo je tada osobni pristanak zreo, kreativan i proročanski moćan: Evo službenice Gospodnje!
Pred nama je Božić. Kako smo čuli, Božja je logika drugačija od svjetovnih protokola, reklama i nametnih želja. Htio bi on da i mi u životu biramo ono što je bitno i istinito. Bog nam dolazi uvijek, trebamo samo dopustiti da se dogodi susret. Htio bi se utjeloviti u svakomu od nas. On nas poznaje i ljubi, čeka da zajedno ostvarimo njegove programe ljubavi, kako bi se nastavilo djelo stvaranja. Bog samo hoće da bude primljen toplim srcem, kako bi mogao doći do onih koje ljubi? Shvatiti što je u životu važno i ostvariti Božju čežnju ljubavi – zar ima ljepše čestitke i želje za Božić!