|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Neki stranci upitaše apostole: Htjeli bismo vidjeti Isusa. Takvo pitanje od vijeka je u duši čovjeka koji traži. Ako i ne čujemo riječi tog upita, on je i danas na ustima mnogih i traži naš odgovor:Pokaži nam što doista vjeruješ, otkrij nam svoga Boga. Istina je, Bog se ne dokazuje vjeronaukom li mudrim predavanjima, nego se pokazuje rukama ljubavi, očima koje sjaje radost, životom u kojemu on prebiva.
Isus se predstavlja prispodobom, divnom slikom koja život znači. Htjeli biste znati nešto više o meni? Pogledajte pšenično zrno. Ako to zrno, pavši u zemlju, ne umre ostaje samo; ako pak umre, donosi obilat rod.
Slika je to koja određuje Isusa ali i svakoga od nas. Temeljni smisao postojanja upisan je u dubinama svačijeg života. Taj jednostavni život običnog zrna, potpuno je nalik iskonskoj zakonitosti ljudskog poziva: Ista je stvar evanđelje i život, kao što je jedno ovo vidljivo i ono duhovno. Zrno žita navještaj je budućeg kruha. To Isus kaže i za sebe: Ja sam kruh za život svijeta.
U ovoj prispodobi o sjemenu, glavni je glagol umrijeti. Ako zrno ne umre… ako pak umre… No, posljedice su sasvim različite: u jednom slučaju ostaje samo, a u drugom donosi mnogo roda. Dakle, smisao Kristova života, pa tako i našeg, očituje su u plodnosti, u obilju plodova koji se donose. Nitko ne može Boga proslaviti pukim umiranjem, nego puninom svog života.
U konačnici, umiranje zrna kroz njegovo klijanje… i nije neka žrtva. Stabljika, koja izbija iz zrna što nestaje, upravo je ona najintimnija i životna strana tog zrna. Nije se zrno čak ni žrtvovalo za nekoga drugog koji bi trebao nastati, nego se samo preobražava u novi oblik cjelovitijeg života. Dakle, ne radi se tu ni o kakvu gubitku, nego se život zrna samo učvršćuje i ono se uvećava. Tako je i s velikodušnim ljudima! Ne gube oni svoj život zbog darežljivosti, nego tomu istom životu dodaju novu radost i ljepotu.
Zrno i klica nisu dva različita bića, nego su ista stvar: Samo, jedan oblik umire kako bi se preporodio u novomu i punijem. Život se ne oduzima, nego se mijenja… Čista uskrsna logika!
Još jednom slikom Isus predstavlja sebe. Osim zrna, tu je i križ: Kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi. Je li ta ljubav na križu ono što me privlači i čini kršćaninom? Zar ima uzvišenije ljubavi na čitavom svijetu od one koja se događa na brdu iznad Jeruzalema? Beskrajna ljubav Božja dopušta da bude razapeta na komadu drva i mrvici zemlje, dovoljnoj tek za umiranje? Ali, gle čuda, upravo odatle, iz žrtve ljubavi, započinje i uskrsnuće života besmrtnoga. Dakle, ono što je suprotnost smrti, što joj se opire… nije tek puki život, nego je to ljubav.