|PROPOVIJED: don Ivan Ćubelić, župnik
Presveto Trojstvo, temeljna je istina naše kršćanske vjere, a razumijemo je najmanje. Govor je to o Bogu, ali i o čovjeku. Nauk o Bogu koji je Otac i Sin i Duh Sveti… obuhvaća cjelovitu mudrost življenja. Stvoreni smo na sliku Božju, a to nije monotonija samoće, nego je vez ljubavi. Kako za Boga tako i za čovjeka, živjeti znači biti u zajedništvu. Toliko sam čovjek koliko sam nalik ljubavi!
Evanđelje ove svetkovine ne nudi teorije ni formule, nego opis jednog susreta. Takva je i naša vjera, prije svega čežnja za susretom. U taj susret s Uskrsnulim Isusom, apostoli su došli sa sumnjom u srcu. Često smo i mi takvi. Ne samo prema Bogu, nego i prema ljudima. Kad u srcu ima dobre volje i ljubavi, uvijek je moguće graditi lijepe susrete i dugotrajno zajedništvo. Gospodin nam pokazuje primjer. On ne optužuje sumnju apostola, nego im sasvim jednostavno pristupa i započinje razgovor. Poštuje svakoga od njih, pa i njihovo pravo na sumnju. Premda im objavljuje da mu je dana sva vlast na nebu i na zemlji… on i dalje ostaje Učitelj blaga i ponizna srca. Božja moć može samo ono što je moguće ljubavi!
Tada ih upućuje da tu istinu posvjedoče diljem svijeta: Idite i krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga… Čim su oni našli Boga, on odmah upućuje njih da krste čitav svijet, a to znači da ga urone u more Božje ljubavi. Jer, krstiti – u doslovnom prijevodu s grčkog, znači uroniti.
Kad Isus opisuje Boga, on bira obiteljska imena: Otac i Sin. Imena su to koja se prihvaćaju i koja sve nas ujedinjuju u jednu obitelj. A Duh je nešto kao izvor života, sveto disanje, naš dah, uzdah, izdah… Jednostavno, Duh je život… koji osjetimo kad smo zajedništvom prihvaćeni i zagrljeni. Bog u sebi nije nekakva svemirska osamljenost, nego je uzburkani ocean ljubavi. U tomu i jest bit samoga Trojstva!
Zato i svoje učenike šalje u svijet da i druge ljude nauče koliko je ljubav važna za život, kako je bitno zajedništvo i povezanost. Ne bojte se, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta! Veličanstveno je to obećanje. I, što je najvažnije, kad Bog kaže zauvijek, on nam ne postavlja nikakve uvjete. To jednostavno znači u sve dane, radosti i tuge, odbačenosti i samoće, kad padaju krila nade i kad nam se čini da letimo od sreće… Ništa nas ne može rastaviti od Ljubavi.
On je s nama zauvijek! S tim riječima završava Matejevo evanđelje, a otvara se naš život i naše poslanje.