Foto: obozrevatel.com

U ukrainskom Mariupolju demontiran je spomenik žrtvama Holodomora i političkih represija rijekom Staljinove strahovlade. Mramor i bronca spomenika poslani su na odlagalište. 

Ruska dužnosnica, gospođa Krotova, ispraćajući spomenik koji su podigli Ukrajinci, nije oklijevala spomenik nazvati “simbolom dezinformacija”. “Pri podučavanju povijesti Ukrajine nametnuli su nam ideju “genocida” i “holodomora”. Nitko od nastavnika nije opisao što se zapravo dogodilo.”

Zamišljam kako će se u Njemačkoj ili Poljskoj početi uništavati spomenici žrtvama židovskog holokausta. Što će onda svijet reći o režimu Berlina ili Varšave. Tako nešto je nemoguće zamisliti. Sama pretpostavka je bogohulna. A naš ruski holokaust, čije su žrtve bili milijuni građana SSSR-a svih nacionalnosti, sada je službeno proglašen dezinformacijom.

Korak po korak, Putinov režim došao je do pune apologije za staljinizam, do beskrupulozne, kriminalne rekonstrukcije boljševičke države i njezine političke prakse. Završetak ovog užasnog procesa dogodio se upravo u mjesecima sadašnjeg sveobuhvatnog rata s Ukrajinom.

I tako je borba Ukrajinaca sada postala ne samo borba za nacionalnu neovisnost, već i borba za istinu i ljudsko dostojanstvo svih naroda koje su Lenjin-Staljin svojedobno porazili u Gulagu-SSSR-u. A građani Rusije i drugih zemalja, boreći se protiv Ukrajine, gaze i izruguju se uspomeni na svoje pretke, mučene i izmučene u logorima, koji su umrli od strašnog ljudskog Holodomora, ubijeni hicem u potiljak na vježbališta i u podrumima Čeke-NKVD-a.

Ne samo na ukrajinsko-ruskom frontu, sadašnji rat traje. Razdvaja čast i nečast, svijetlu uspomenu na pretke i tupi zaborav, pijetet prema ljudskoj osobnosti i sotonsku mržnju prema svemu što se zove “Čovjek”, arhive otvorene za sve i čvrsto zapečaćene, spomenike žrtvama terora – i spomenike masovnim ubojicama.

Spomenik u Mariupolju nije prva žrtva ovog rata. Njegove žrtve bili su Memorijal, Jurij Dmitrijev i uništeni Kuropati u blizini Minska. Siguran sam da ovo nije posljednja žrtva rekonstrukcija totalitarizma. Ali svatko tko se trenutno bori na fronti, a još uvijek je u pozadini, mora jasno shvatiti na čijoj je strani u ovoj borbi dobra i zla i, shvativši, izvući zaključke o sebi – piše Andrij Zubov