Na adresu portala Dugopolje.org zaprimili smo poruke čitatelja kojih zanima što se događa s Ulicom Svetog Mihovila u Dugopolju i zašto izgleda tako zapušteno?
Ova ulica koja je jedna od dvije najvažnije prometnice za stanovnike Dugopolja, povezuje centar mjesta s poslovnom zonom, prije više od godinu i pol dana doživjela je svoju veliku rekonstrukciju. Prema riječima općinara u prosincu 2017. godine dovršeno je asfaltiranje Ulice svetog Mihovila, a čemu su prethodili važni zahvati na uređenju prometnice i komunalne infrastrukture.
Malo manje od godinu i pol poslije završetka, ulica izgleda otužno i pomalo depresivno. Bez ikakvog tračka zelenila, ako ne računamo nešto slabašnih stabalaca koji osamljeno strše kao u pustinjskom krajoliku. Nigdje ni jednog cvijeta, nigdje ikakvog zelenila. Samo sparušena trava i stabalca kojima će trebati dosta vremena da se razviju i bar malo ublaže monotoniju trase čije zelenilo izgleda kao da se nalazi u ulici nekog pustinjskog grada gdje nedostaje vode. Zapravo se ovdje govori o ulici koja se nalazi u središtu Dugopolja i prekrasne blagodatne mediteranske klime, a zlu ne trebalo, može se pohvaliti sa čak dvije lijepe lokve koje se nalaze u blizini.
Postavlja se pitanje čega nedostaje – sredstava, volje, ideje ili je to jednostavno izostanak ikakve motiviranosti da ulica, koja je već više od godine u punoj funkciji, kako smo rekli izgleda otužno i pomalo depresivno? Upravo je završen i natječaj za najljepšu i nabolje uređenu okućnicu općine Dugopolje, koji je pokrenut s ciljem da se ljude potakne da urede svoj okoliš, da oplemene životni prostor sadnjom cvijeća i zelenila, da se probudi kreativnost i da na važnosti, jer svi možemo učiniti ponešto da naše okruženje bude ljepše. Vidjeli smo puno lijepih okućnica gdje su se ljudi potrudili uljepšati svoje vrtove i balkone. Ako su sve te lijepe okućnice odraz kreativnosti i želje za lijepim samih vlasnika, zar se ne može povući paralela i sa Ulicom svetog Mihovila? Slobodno se može reći i da je ta ulica okućnica Dugopolja kao mjesta te da i ona ima, nazovimo ga – vlasnika, a to bi bila Općina kao tijelo koje bi zajedno sa svojim službama trebalo voditi brigu o izgledu ulice.
Neosporna je činjenica kako kupnja sadnica ili sjemena ne iziskuje velika sredstva u proračunu Općine, osobito ne na način da bi dovela do financijskog sloma Općine. Također, tu je i druga činjenica koja govori kako je evidentno da se to u posljednje vrijeme nije napravilo, što za posljedicu ima izostanak uređenja ulice u punom formatu, obogaćenu možda i sa pokojim cvjetnim lijehama. Postavlja se pitanje: Čemu se to može pripisati? Je li ovo uistinu problem financijske prirode? Ili je možda u pitanju samo nemar onih koji bi trebali o tome voditi računa? Ovo pitanje dodatno strši kada znamo da je i briga o izgledu mjesta jedan od osnovnih zadataka u radu Općine, a na poslu za koji su vjerujemo sasvim pristojno plaćeni. Na koncu, nadamo se da barem jednom tjedno daju sebi truda i zalijevaju stabla koja su posađena i koja se suše, iako prema sadašnjem stanju slučajni prolaznik može zaključiti i suprotno. Ostaje nam za vidjeti da li će se odgovorni pokrenuti i učiniti nešto po tom pitanju ili ćemo do daljnjeg gledati Ulicu svetog Mihovila kao kulisu nekog američkog filma u pustinji Arizone.
